Otvorm širom oči teško dišući i provjeravajući gdje se nalazim.
U svom krevetu sam. Okrenem sam glavu prema noćnom ormariću i vidim da je 5h.
Napokon uhvatim dovoljno zraka i prevrnem se natrag na svoj mekani jastuk.
Opet moje misli odlutaju daleko.
Ja sam bila ona kojoj je pružala pištolj da ubijem svoga oca. Samo.. samo što nisam imala pet godina već ovoliko koliko i imam. Imala je mračan pogled kao da je to ono što oduvijek želi napraviti.
Buljim u strop ne trepčući kao da mi i dalje stoji pred očima i pruža mi pištolj.
Pokraj nje je stajao visoki čovjek sa ožiljcima po licu. To je bio on. Čovjek zbog kojega je sve počelo... zbog kojega je sve završilo. Držao je Elu oko struka svojim velikim rukama i vragolasto se smiješkao gledajući prvo u nju, pa u pištolj i tek onda u mene. Zatim se lagano odšetao do oca koji je bio zavezan za stolicu u sred nekakve šume.Iskoristila sam priliku i preusmjerila pištolj sa oca na Elu. Bam.
Zvuk pucnja me probudio.
Ustanem iz kreveta.
Zavrtjelo mi se pa sam opet lagano pala na krevet.
Stavila sam ruku na čelo opipavši vrućinu.
Bože, kao da ima 40 stupnjeva.
Znoj mi se slijeva niz lice dok pokušavam doći do kuhinje po mobitel.
Jedva gledam dok pronalazim šefov broj na mobitelu.
Našla sam.
Lagano stisnem za zvanje boreći se da se ne srušim.
Nakon druge zvonjave čula sam blagi muški glas.
"Gospođice Marijana." Čula sam nekakvo šuštanje sa strane.
Vjerovatno opet kopa po papirima.
"Oprostite ako smetam. Samo sam htjela javiti da sam jako bolesna, pa ako bih danas mogla izostati sa posla. Mogu li?" Upitala sam teško dišući.
Bože, zašto baš danas?
"Aha", mumljao je nešto što nisam razumjela.
KAMU SEDANG MEMBACA
UTJEHA
RomansaNakon što izgubi svoje roditelje petogodišnja Marijana odlazi živjeti kod svoje tetke Emine i kreće živjeti životom o kojem je sanjala. Sve do svoje 23 godine kada joj se život okrene naopačke. Nakon što se zaljubi u čovjeka, o kojem misli da zna sv...
