UTJEHA

15. Poglavlje

Polako sam se okrenula dok su svi ti osjećaji frcali iz mene.
I bio je to on.
Njegov pogled je bio isti kao i prvog dana.
Spustila sam pogled na njegove usne koje su bile lagano rastvorene te niz njegovo tijelo.

Na sebi ima odijelo.
Izgleda pametno i seksi.
Zar ima bolja kombinacija?

"Zar si me zaboravila?"
Obišao je stolice ispred te sjeo na onu pokraj mene.

"Ne, nisam te zaboravila. Što ti radiš ovdje?"
Nasmijao se.
U tom trenutku kroz moje tijelo prošli su trnci i neka želja za njim.

"Moja sestra je asistentica gospođe Danijele. Usput, imaš lude prijateljice. Pojavile su se pokraj mene i vukle me prema tebi. Vidim, pričala si im o meni."
Provokantan i seksi.

Ubiti ću ih kasnije za ovo. Kako su..?
Znala sam, znala sam da je Vonna i njega pretražila.

Spustila sam glavu.
Moram priznati da me je malo sram.

"Želiš li prošetati sa mnom prije nego što revija počne?"
Ok, ovome se nisam nadala.
Mislila sam da će me izprovocirati i ostaviti me izgubljenu u vremenu i prostoru.

"Šetnja bi bila u redu."

Pružio mi je ruku i prihvatila sam ju.
Zar bih mogla drugačije?

Dok smo prolazili pokraj gomile ljudi među njima sam vidjela Nelu i Vonnu.
Ponosno su se cerekale i komentirale nešto gledajući u nas.
Uputila sam im pogled u stilu ubiti ću vas na što je Nela pobijednički mahnula i dalje se cerekajući.

Odveo me na gornji kat koji je imao veliki balkon.

Mjesec je sa balkona bio vidljiv, njegova svijetlost je upirala pravo u nas.

Stavila sam ruke na ogradu i pomno promatrala svaki dio mjeseca.

"Voliš promatrani mjesec?", njegov oštar glas čuo se iza mene.

Klimnula sam glavom.
"Nekako me smiruje", blago sam ispuhnula.

Čujem njegove korake iza sebe.
Njegov miris gela za tuširanje sve više je ispunjavao moje nosnice.

Zaustavio se pokraj mene.
Nisam micala pogled sa mjeseca.

Osjetila sam kako lagani vjetar više ne piri po mojoj ruci.
Stavio je svoju ruku na moju.
Njegov dodir, njegov miris, njegov glas, njegova blizina me čine nekako sigurnijom.

"Promatrati tebe je bolje od svega", vreli dah mi je grijao vrat.
Iz nekog ne objašnjivog razloga nisam ga mogla pogledati.

Stusnuo mi je ruku dok mi je lagano ljubio vrat.

Progutala sam knedlu koja se našla u grlu kako ne bih ispustila uzdah zadovoljstva.

"Tomas, molim te.."

Odmaknuo se od mene.
Osjetila sam njegov pogled na sebi.

"Ni ne poznajem te", glas mi je bio promukao i tih, pomalo nesiguran.

"Želiš li me upoznati?"
Prstima je nježno kružio po mojoj ruci.

Pogledala sam ga sigurna u svoj odgovor.
"Želim."

Oči su mu pomno promatrale moje.
"Želiš li sa mnom na večeru nakon revije?"
Odmaknuo je ruku sa moje.

"Želim", glas mi je odlučan.

Pogledao je na sat te ponovo u mene.

"Čekam te na ulazu nakon revije."

Klimnula sam glavom te smo se uputili natrag u dvoranu.