UTJEHA

16.Poglavlje

Trenutno smo sjeli u predivan restoran kod rijeke Save.
Na rubu smo terase iznad rijeke.

Zvijezde prekrivaju svaki centimetar neba dok je mjesec tik iznad nas.
Predivno je.

Nema previše ljudi.
Jedino što čujem su valovi Save i tiha muzika sa strane.

"Sviđa ti se ovo mjesto?"
Čula sam njegov grub i poslovan glas.

"Predivno je."
Podignula sam glavu prema mjesecu.

Do nas je došao konobar sa jelovnicima. Ostavio ih te otišao kako bih imali vremena razmisliti.

Pročistila sam grlo te otvorila jelovnik.
Prvo što mi zapada za oko su cijene.
K vragu.
Moglo bi se reći da se šnita kruha plati 50 kuna, sa obzirom na sve ostalo.
Ne znam što radi niti koliko zarađuje ali ne želim da plaća toliki račun sa moje strane.
Svejedno.
Ako me doveo ovamo onda je vjerovatno znao cijene.
Pogledala sam u njega ali on je mirno prelazio po jelovniku.

Tražila sam nešto od salata.
Ne jede mi se ništa teško.
Salata bi bila sasvim u redu.
Spustila sam jelovnik dok je on isto to napravio.

Gledali smo se neko vrijeme dok nije došao konobar.

Tomas je pogledao prema meni kako bi prva naručila.

"Salatu od tunjevine, molim."
Konobar je klimnuo glavom.

"Prije svega donesite nam vino po vašem odabiru i meni isto što i ona."
Ovo je pravi poslovan čovijek.

Konobar je brzinski donio bijelo vino, moje najdraže, te ga otvorio i nasipao u čaše.

Nakon što je otišao Tomas je dignuo čašu i ispio kratki gutljaj.

"Reci mi što te zanima, lutko."
Spuštao je čašu i nagnuo na stol te mi se zagledao u oči.

Promeškoljila sam se na stolici.

"Čime se baviš?"
Bilo je prvo što me zanimalo jer stvarno ne bi bilo u redu da nakon nekog vremena saznam da je diler ili nešto slično.

"Trenutno sam, uz pomoć sestre, prešao u firmu gospođe Danijele. Računovođa sam."

Znači i on tamo radi.
Sviđa mi se to.
Ispila sam gutljaj vina.

"A što si prije radio?"

Tražio je upoznavanje i dobit će ga.

"Sa 26, prije nego sam se preselio ovdje, bio sam vlasnik Casina."

Stalno me tera da postavljam dodatna pitanja.
Vidio je zbunjenost na mome licu i samo se nasmio.

Ispila sam gutljaj vina te nakratko podignula pogled prema mjesecu.

"Koliko godina imaš?"
Vjerujem da zna koliko ja imam.

"Dvadeset i devet", jednostavno je odgovorio.

Znači tu je oko tri godine.

U meni se javlja nagon za jednim pitanjem ali nisam sigurna želim ti ga to pitati.

"Tu si samo sa sestrom?"

Opirem se koliko mogu ali znam da neće dugo trajati.

Klimnuo je glavom vidjevši na meni nešto nalik na strah.

"Jesi li dobro", zabrinuti glas javio se iz njegovim glatkih usana.

Ne znam, ne znam jesam li dobro. Počela sam ubrzano disati.

"Jesam", koliko god bila napeta uspjela sam mirno odgovoriti.

Zgrabila sam čašu sa stola i iskapila sve do dna.
Gledao je u mene skroz začuđeno.
Spustio je pogled prema mojim rukama koje su se već dobro tresle.