UTJEHA

32. Poglavlje

Prekrižim noge i zagledam se u mjesec koji je napola pun.

Topli čaj grije moje ruke dok precizno promatram svaki dio mjeseca.

Tomas ima neki poslovan razgovor, ne želim mu smetati, i ako je malo čudno da netko to radi u deset sati na večer.

Ispijem gutljaj čaja te ga spustim na stol i uzmem mobitel. Kladim se da Nela sada ne spava. Sigurno gleda neki film i utapa se u samoći.

Pronađem njen broj te prislonim mobitel na uho i čekam.

"Oho. Gospođica Kovač se sjetila da ima prijatelje", ironično je izgovorila i nasmijala se.

"Pa oprosti. Čekala sam da se netko mene prvi sjeti ali očigledno da ću prije dočekati smrt", odbrusim na isti način kao ona.

Uvijek prijateljskog duha.

"Pa ako će smrt doći sutra, nisam sigurna u koje bih vrijeme trebala nazvati", zamišljeno kaže.

Uvijek je bila ekspert za zajebavanje.

"Zavisi od toga želiš li ti nazvati prije."
Nasmijem se.

"A što ako ne želim?", upita smijuljeći se.

"Onda učini tu uslugu i plati mi pošten sprovod. U suprotnom me se nećeš moći ni mrtvu riješiti", ležerno otpuhnem.

Ma da, kao da mi je smrt najmanji problem u životu. Pa..zapravo bih se i moglo reći da jest budući da i nemam previše problema.

Naravno da volim svoj život, ali smrt dođe kada je najmanje očekuješ. Da mi netko da datum i vrijeme kada ću umrijeti naravno da ne bih pokušala izbjeći, već bih napravila toliko ludosti da mi bude drago što sam živjela.

"Dobro, dosta s tim. Reci mi kako tvoj 'savršeni muškarac' ", zavodljivo izgovori zadnje riječi.

"Pa dobro, valjda. Mislim da bi to njega trebala pitati."

Čuje se glasan uzdah sa druge strane. Sve ju zanima. Dobro, nisam ni ja ništa bolja. Obadvije volimo slušati slatke tračeve.

"Kako je prošao skandal sa neustrašivom vlasnicom kutije u kojoj živiš?", dodam.

"Moj stan nije kutija!", zareži.

"Ma daj, naravno da nije. Ali bio je prije nego što si ti došla. I?"

"I bolje da tako misliš", zaprijeti ona.

Pa, mislim da sama sebe ubijeđujem u to da je ružniji od moga. Nela uvijek kupuje luksuzne stvari. O da, pa ona radi kao urednica interijera, na crno još. Kako bi mogao biti?

"Neustrašiva je shvatila da će njen stan opet postati kutija ako ja odem. Možda ga više i ne bi bilo. Znaš mene, spremna sam na sve", izbrblja podlo se cerekajući.

"O da, naravno. Mislim da je bolje dok si tamo. Nego..čuješ li se s Vonnom? Toj ženi ni traga ni glasa."

"Pa ta žena sada ima svoju sex mašinu. Pričale smo jučer. U ponedjeljak ide na nekakvo putovanje, nisam ju baš najbolje razumila."

"A da, bar neću više morati slušati one njene snove. Možda sam zlobna ali nisam ja za njena misteriozna maštanja. A Erik?"

"Nije nitko, vjeruj mi. A Erik je izgubljen u svijetu mode. Više manekenki. Eh, da se jednom sve njegove bivše skupe mislim da je on taj kojemu će trebati platiti sprovod", zvuči kao da se nada tome.

"Ma daj, pusti ga. Neka uživa dok može. Naći će on jednom neku koja će mu sve to izbiti iz glave. Muško ko muško. Nikada dosta muškaranja", otpuhnem.