UTJEHA

24. Poglavlje

Naglo otvaram oči.
Prokleti san.
Prokleta Ela.

Prokleto je sve što me veže uz tu ženu.

O Bože, izgledala je tako nevino.
Nevjerovatno je to koliko nas izgled može zavarati.

Svaki put kada se pogledam u ogledalo vidim nju, njene oči..na meni.

Zar sve u životu mora biti tako jadno?
Zašto je bolje biti sretan, nego tužan?
Zašto, zašto, zašto?

Zar je sve što pamtimo samo bol?
Ne sjećam se ni jednog sretnog trenutka koji sam provela sa Elom, samo boli..

Možda smo mi ljudi jednostavno takvi.

Prije bi zaboravili planet sreće, nego grad boli..

"Jesi li dobro?", javi se umorni glas pokraj mene.

"Ela", ispuhnula sam nadajući se da će shvatiti.

Uhvati me za struk te me povuče tako da sam priljepljena za njega.

"Sanjala si?", upita zabrinuto.

Klimnem glavom i nastavim buljiti u strop.

"Zašto si dopuštaš da misliš na tu ženu? Zašto ju jednostavo ne zaboraviš?", glas mu je grub.

Zaboravim?
E, upravo to je ono što ne radimo..ne zaboravljamo.
Da je tako jednostavno zaboraviti ne bih sada vodila ovaj razgovor.

"Možeš li ti zaboraviti nešto što ti je uništilo život?", kažem i podignem glavu, u stranu kako bih mu vidjela oči.
Tišina vlada nekoliko trenutaka.
Ništa ne odgovara.
Oči su mu uperene u jednu točku.

"Ne", jedna riječ, a milijun značenja.

"Vidiš. Misliš li da ja to ne bih htjela? Nakon svega ostajem samo ja i moja pusta želja da će se pojaviti i reći mi da je to sve bila šala, da nastavimo tamo gdje smo stali, bez ikakvih prepreka, da doživim ono što sam namjeravala sa njima. Želja da se probudim iz tog okrutnog sna", pažljivo me gleda i sluša izgovorene riječi.

Ponekad se zapitam zaslužujem li uopće ovakav život.
Zaslužujem li, možda, gore od ovoga?

Ma kvragu i sve.
Da bih zaslužila trebam se potruditi.
I hoću.
Ne mogu i nikada neću zaboraviti što se dogodilo ali to ne znači da moram tugovati cijeli život jet sam imala nesretno djetinjstvo.
Što je bilo, bilo je.
Prošlost ne možemo promijeniti.

"Hoćeš li mi pomoći?"
Sklonim kosu sa lica i gledam njegovu reakciju.

"Kako to misliš?, skupi obrve.

Naravno da ne razumije.

"Hoćeš li mi pomoći krenuti u novi život? Bez Ele, bez prošlosti. Samo mi", nasmijala sam se oduševljena tom idejom.

Povukao me te sam u trenu bila na njemu.
Ruke su mu na mojim bokovima, a moje na njegovim ramenima.

"Samo reci kad, i počinjemo", moj seksi muškarac opet je tu.

"Sad", izgovorila sam te riječi samouvjereno.

Uz malo truda sve se može promijeniti.

Uhvati me za stražinjicu i raširi mi noge oko svojih bokova.

Glasno se nasmijem brzini kojom je to napravio.

Iznenađuje me koliko je ovaj čovjek viješt, ali gadi mi se pomisao da je bio takav i sa svim prijašnjim ženama.

K vragu, ljubomorna sam.

Otresla sam glavu od tmurnih misli.

Idemo u nove pobjede.