UTJEHA

9. Poglavlje

Iz sna me trznuo mobitel koji je vibrirao na stolu.

Ustala sam se osjetivši da nisam više toliko vruča.

"Halo", razvukla sam riječi još ne razbudivši se.

"Kako si? Vonna mi je rekla da nisi dobro."pročavrljala je Nela glasno.

"Pa bolje... Kako ona zna?". Trljala sam oči da se bar još malo pokušaju otvoriti.

"Šef joj je rekao. Poslala ti je poruku ali nisi odgovarala. Ja sam te zvala ali nisi se javljala. Nije bitno. Nego.. doći ću sada pa treba li ti što ponijeti?", pričala je glasno i zadihano.

"Pa.. kad već pitaš ako želiš svratiti do ljekarne i donijeti mi nešto za temperaturu?" Nasmijala sam se.
"Naravno. Dolazim za 15 minuta. Otključaj mi. Pusa", uzviknula je odma prekinuvši.
Otvorila sam poruku od Vonne.

I? Kada je sprovod?

Uvijek je bila tako prijateljski nastrojena.

Bojim se da ga nećeš dočekati.

Odgovorila sam sa smijajući se poput kakvog djeteta.

Dignula sam se već dobro razbuđena.                                                                                                     Temperatura je još tu ali dosta manja nego u jutro.
Stavila sam vodu na štednjak kako bih si skuhala juhu.
Možda mi pomogne.
Ne treba mi to da i sutra imam temperaturu.

Ostavila sam vodu da kuha vraćajući se u boravak.
Pogled mi je privukla razbijena čaša raspršena na sve strane i tekućina koja se već uveliko osušila i ostala slijepljena za laminat pokraj tepiha.

"Osvetiti ću ti se..."

Te riječi su mi odzvanjale u glavi. Nikada Lea nisam vidjela onakvog. Znam da je spreman na sve da dobije što mu pripada ali nasiljem neće ništa postići. Samo je ubio svaku moju želju za njim, zauvijek.

Zvonjava na vratima me prekinula.
Kvragu, zaboravila sam otključati.

Lagano sam se odšetala i otvorila dok je Nela nasmijana stajala na vratima.

"Hej." uozbiljila se.

"Čovječe, izgledaš kao da te kamion pregazio."

Stavila mi je ruku na čelo zabrinuto me gledajući.

"Dobro sam."

Shvatila je odmah da nisam, čuvši laž u mom glasu.

Ušla je zaputivši se prema boravku dok sam ja zatvarala vrata.

"Ajde, dođi." Rukom je pokazivala na krevet dignuvši deku sa njega.

Teško sam otpuhnula i uputila se tamo.

"Da su me tako terali u krevet kada sam u školu išla..." uspuhnula sam i legla u krevet dok me ona pokrivala.

"Počistiti ću ti ovaj nered", pogled joj je lutao po razbijenoj čaši, pa u mene.
"A ti uzmu ovu vrećicu. Uzela sam ti neke vitamine, izvadi to i popij ili šta već." Pružala mi je vrećicu klimajući glavom lijevo, desno usta skupljenih u crtu.

"Na zapovijed!"
Nasmijala sam se dok me ona ljutito pogledala već kupivši slomljeno staklo sa poda.

"Praviš juhu?" glavu je naslonila iznad lonca u kojem je ključala voda.

"Da. Što? Želiš li ti napraviti?" Nasmijala sam se znajući koji ću odgovor dobiti.

"Pa...ako želiš biti otrovana rado ću ti pomoći."
Nasmijala se kroz šalu.