UTJEHA

22. Poglavlje

Vrijeme do sada provedeno s njim ostavljam u prošlosti.

Ali taj prvi spoj zauvijek će biti zaglavljen negdje u mom smiješnom umu.

Znam, definitivno znam da je htio sa mnom postići nešto više, i sam mi je to rekao.

Ali prijatelji?
Kojom greškom je to nastalo?

Kvragu, oboje dobro znamo da se ovo nije, i nikada neće, smatrati prijateljstvom.

Ne želim pokvariti ovo što imamo davanjem mu do znanja da ovo nije to što si je on zamislio u glavi.

Jedno drugom postali smo smisao života.

Oboje smo tvrdoglavi da jedno drugom kažemo što osjećamo.
Dvije riječi ne bi nas zakopale.
I bih, ja bih to učinila svakog trenutka ali, k vragu i sve.

"Želim da budemo prijatelji."

"Tomas, zašto želiš da budemo samo prijatelji nakon svega što si učinio za mene, nakon svega čime si mi dokazivao da će ovo prerasti u puno više od usranog prijateljstva?"

"Zato što nitko ne smije znati koliko mi značiš, lutko."

Nisam više ništa htjela pitati.
Nisam znala što da pitam.
Gomilu 'zašto?' u mom životu, a odgovor će uvijek biti 'zato' ili ga uopće neće biti.

Vrati se u sadašnjost, Mina, i uživaj u ovome što trenutno imaš!

...

Prstima je prelazio duž mojih ruku.

"Počnimo", tiho je naglasio.

Igra riječima može početi.

U redu, Mina.
Samo nađi nešto što će njega srušiti.

"Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca pričaju",počeo je.

Hm, Andrić. Nije loše.

"Mudrom je šutnja odgovor."

Dajem mu konačnost na njegovu rečenicu.

Level jedan završen.

"Čovjek ne poznaje pravu sreću uvijek želi ono što nema," brz je.

Ajde, Mina.
Razmišljaj o njemu nagom, cijeli dan.

"Vjerujem u to da svako ima pravo živjeti kako god želi, sve dok ne povrijeđuje druge", odlučno sam rekla isto tako se i osjećajući.

I dalje je prelazio prstima po mojim nogama sada polijevajući dijelove izvan vode.

"Život nam vraća sve ono što mi drugima dajemo."

I dalje smo na Andriću.

Kopam po mozgu tražeći nešto nešto o životu.

"U životu nemoj nikada raditi ono, što bi te moglo dovesti do toga da osjetiš strah ili sram, ako za to drugi ljudi saznaju."

Za sada mi dobro ide.
Oboma dobro ide.

Neće se tako lako izvući.

Zagledala sam se u plamen svijeće ispred nas čekajući njegove riječi.