UTJEHA

10. Poglavlje

Erik je plesao ispred ogledala sa metlom u ruci i pjevao nešto nezarumljivo.

Nisam se mogla više suzdržati i počela sam se glasno smijati.

Okrenuo se prema meni dok sam ja polako ulazila u sobu.
Stajao je na mjestu i začuđeno buljio u mene dok se ja i dalje nisam prestajala smijati.

"Reci mi da nisi ovo vidjela."

Otišla sam do kreveta i spustila kutiju za odijelom te sjela i pogledala u njega.
Još uvijek je sramotno stajao, raširenih očiju gledavši u mene.

"Žao mi je", razvukla sam riječi. Ne moguće je prestati se smijati nakon ovoga.

"Nemoj nikom reći, molim te", molećljivo je gledao u mene.

I dalje je držao metlu samo što se sada nagnuo na nju. Promotrila sam ga malo bolje.
Čovječe, stvarno je zgodan. Na sebi ima sivu trenirku koja mu ističe savršenu stražnjicu i bijelu usku majicu savršeno se priljepivši uz njegove mišiće. Crna kosa mu je bila čupava dok su mu crne oči svijetlucale čekavši neku moju reakciju.

Nekako sam se uspjela uozbiljiti dok su mi usne titrale ne dajući im da se ponovo rašire.

"Neću, i u ostalom kao da te nikada nisam vidjela da plešeš."
Suzdržavam se ali mislim da neću dugo uzdržati ne smijući se.

"Jesi, ali ne ovako.."

U sobu je uletjela čistačica.

"Oprostite, ali treba mi ta metla", rekla je uljudno pogledavši na metlu u Erikovoj ruci.

I to je to. Ne mogu više. Pukla sam se smijati gledajući kako Erik daje metlu čistačici mrzovoljno me gledajući. Čistačica je izgubljeno otišla van dok je Erik zalupio vratima i, i dalje mrzovoljan, uputio prema meni.
Pala sam na krevet držeći se za trbuh.

"Nemoj se smijati! Svakome se desi."                                                   Glas mu je grub.

Osjetila sam kako mi nešto prolazi po trbuhu. Škaklja me. Vrpoljila sam se po krevetu glasno se smijajući. Trebam zraka.

"Sad ćeš bar imati neki bolji razlog da se smiješ", govorio je kroz smijeh.

Suze su mi već išle na oči.

"Dobro, dobro, neću više, samo prestani."
Jedva sam došla do zraka da i to izgovorim.

Prestao je. Otvorila sam oči i bio je tik iznad mene. Bio je na koljenima rukama naslonjen pokraj moje glave. Čekaj, neće valjda.
Ozbiljno smo gledali jedan u drugog dok je falilo nekih dva centimetra da nam se nosevi dodirnu. O Bože, ima tako lijepe oči. Usne su mu bile lagano rastvorene dok mu je obrijalo lice bilo čisto da čistije ne može biti. Opet sam pogledala u njegove oči koje u su sada gledale u moje usne. Ne bi li trebali...
Glasno sam uzdahnula dok se on odmah maknuo sa mene i otišao na drugi kraj kreveta.

"Oprosti, nisam..." govorio je zbunjeno.

"Ne. Oprosti ti."
Odmahivala sam rukom dok smo oboje krajičkom oka gledali jedno u drugo.

Ne zna se koga je više sram. Erik je stvarno zgodan i pobogu, maneken je ali mi je prijatelj. Samim time ga ne mogu zamisliti kao nešto više od toga.
Moram prekinuti ovu tišinu.
Uzela sam kutiju sa odijelom i pružila mu.

"Ajde probaj ga", blago sam rekla i nasmiješila se.

"Odmah?" udahnuo je.

"Da. Hajde."
Veselo sam poskočila što više skrivajući sram. Gledao je u mene nekako dugačije. Ne mogu dopustiti da se jednog drugog sramimo ili nešto takvo.
Gledala sam kako se ustaje i odlazi u wc.

"Erik?"
Okrenuo se na ulasku prema wc-u.

"Slušaj, ne želim da ovo ima kakvoga utjecaja na naše prijateljstvo. Jednostavno...zaboravimo.."

Klimnuo je glavom, nasmijao se i ušao u wc sa kutijom u ruci.

Čačkala sam po mobitelu dok sam čekala. Vonna mi još nije odgovorila? Što se dešava sa tom ženom?

Čula sam kako su se vrata otvorila no još uvijek sam buljila u mobitel.

"Znaš li gdje je Vonna?", i dalje sam zamišljeno prelistavala neke slike.

"Da, znam, ali ne smijem ti reći. Vidjeti ćeš sama."

Čula sam korake. Otišao je do ogledala.
Pogledala sam prema njemu.

"K vragu. Oprosti ako buljim ali ovo je pre jebeno", uzviknula sam dok je on popravljao košulju. U ogledalu mu se vidi vragolasti smiješak.

"Znam", ispuhnuo je podigavši obrvu i dalje se smiješeći.
Odijelo je bilo tamno - plavo dok je košulja bila izblijeđene bež boje.
Izvela sam malo promijenje u njegov ormar ali to je najbolja promjena do sada. Nisam trepnula dok sam ga posmatrala.

Odvojio se od ogledalja bolje se promotrivši.

"Mina, trebala bi dobiti pehar za ovo."

Izgledao je kao da se zaljubio u ogledalo.
Okrenuo se prema meni ponosno se smiješeći.

"Moguće je da u ovom odijelu zgrabim čak četiri žene u jednoj noći." Podizao je i spuštao obrve.

Uvijek je bio ženskaroš.

"Koliko si ih zaveo u ovih tjedan dana koliko se nismo vidjeli?"
Nasmijala sam se znajući da odgovor nikad neće biti - nula.

"Pogodi", veselo se nasmijao.

"Pa...budući da se nismo vidjeli sedam dana recimo da ih je bilo sedam", razvlačila sam riječi i kružila očima kao da razmišljam.

"Ne, tri", pobjednički je uzviknuo.

Raširila sam oči prilično se iznenadivši.

"Netko nam se poboljšava?"
Možda se zaljubio. Nikad ne znaš.

"Ma ne. Jedna je bila za tri noći", podrugljivo se nasmijao.
Prekrila sam lice rukama stvarno ne vjerujući.

"Vidim, dobro si se zabavio. Što večeras radiš?"

"Vidjeti ćeš sutra. Vonna mi je rekla da ste Leo i ti prekinuli. Što se dogodilo i zašto mi ništa ne pričaš?"
Krenuo je prema meni te sjeo na drugi kraj kreveta.

"Oprosti, potpuno sam zaboravila. Varao me sa Licijom. Vidjela sam taj prizor vlastitim očima. Tražio je da mu oprostim ali sam odlučila da neću. Ne zaslužuje."
Gledala sam ga pravo u oči. Sada je bio..zabrinut?

"I, jeli ti žao?" Glas mu je bio hrapav i utješan.

"Žao mi je što smo završili. Žao mi je što nisam to očekivala od njega i žao mi je što mi nije sam to priznao. Ali nije, i nikada mi neće biti žao što mu nisam oprostila. Znam, znam da će opet to napraviti ali ja ne želim da opet patim."
Drhtala sam ali nisam zaplakala. Ne mogu više ni plakati. Jednostavno sam se ugasila.
Gledala sam u pod dok se on lagano približio meni i stisnuo me u svoj zagrljaj.

"Ponosan sam na tebe. Dobro si postupila. Jaka si ti žena."
Njegov vreli dah mi je grijao vrat dok mi je rukom češkao kosu.

"Hvala ti", hrapavo sam rekla odmaknuvši se od njega.
Trgnuo se i uputio prema vratima.

"Oprosti, hoćeš li nešto popiti?"
Već je otvorio vrata čekajući moj odgovor.

"Ne, hvala. Trebala bih ići."

Lagano sam se nasmiješila dok je on klimnuo glavom, zatvorio vrata te ušao u wc.

"Samo da se presvučem pa ću te odvesti", derao se iz wc-a.
Izašao je nakon par minuta dok sam ja već bila spremna.

"Stvarno me ne trebaš voziti, radije ću prošetati."

"Jesi li sigurna", zabrinuto me potapšao po ramenu.

"Naravno, znaš da volim hodati." Nasmijali smo se jedno drugom. Dok smo silazili niz stepenice pjevali smo neke smiješne pjesme.

Pozdravila sam čistačicu koja je trenutno usisavala hodnik te poljubila Erika u obraz.
Polako sam hodala dok mi vjetar lagano odmakivao kosu sa lica.
Večer se već spuštala dok je mjesec već bio vidljiv. Prekrasno.