UTJEHA

14. Poglavlje

6 dana kasnije...

Subota je. Danas je moj dan.
Revija počinje u 18h.
Imam još osam sati kako bih se potpuno pripremila.

Neka sitna panika se javlja, i strah kako se to ljudima ne bih svidjelo.
Što ako ispadnem totalna glupača i zabrljam govor pred medijima?
Ili ako nešto krene po krivu?

Mislim da, koliko god puta išla na revije i koliko god sudjelovala u tim revijama, nikada neće nestati ova ogromna trema.

Zvučim kao da se pripremam za vlastito vjenčanje ali ovaj danas dan važniji budući da ne maštam toliko o vjenčanju.
Vjenčanje će uvijek dobro proći, osim ako me mladoženja ostavi na oltaru.
To bi bilo stvarno kobno za njega.

Nakon što sam došla u ponedjeljek sa posla na stolu sam našla pismo.

Platiti ćeš mi za ovo!

To je bio Leov rukopis.

Prijavila sam ga policiji, uz to da sam imala pismo kao dokaz, i promijenila bravu na vratima.

Dosta mi je njega i njegovih sranja.

Dobio je zabranu prilaska u razmaku od 200 metara.
Tom čovjeku svašta može pasti na pamet.

Ne bojim ga se, ni malo.
Nisam ja kriva što on ne može nastaviti sa svojim životom. Bez mene.

Nakon što sam Eriku, Vonni i Neli ispričala što se dogodilo Erik je odjurio kod Lea i pretukao ga.
Nisam ga mogla zaustaviti.

Krivo mi je što je to završilo, što smo mi završili ali nakon svega ovoga više ne znam što da mislim.

Skoro 6 godina veze nije malo i ne može ućiniti da se čovjek nakon tjedan dana od prekida oporavi od svega.

Pronaći ću u životu nekoga tko ne bi napravio takvi nešto.
Zaslužujem bar da mi bude vjeran.
Ali ljubav ne pita...

Tomasa više nisam vidjela.
Možda se nisam ni trudila da ga vidim.

Svaki dan sam razmišljala o tome što se dogodilo.

Jedna strana mene poriče svaku pomisao kako mi se Tomas sviđa, a druga mi govori da bih ga trebala naći i nikada ga ne pustiti.

Na poslu, šetajući, u kuhinji, čak i kada gledam u strop nešto me podsjeti na njega.
Zaokupio mi je misli nemajući pojma da to radi.

Želim ga jednostavno zaboraviti.

...

17:30h.
Otuširala sam se i moram se još samo obući.

Nadam se da će sve dobro proći, da će se skupiti doljovno novaca za sve što je potrebno djeci bez roditelja.
Sve bih učinila za njih jer sam i ja među njima. Shvaćam ih i želim im da budu što sretniji.

Život je igra u kojoj si glavni igrač ti.
Potrudi se da ju dobro odigraš.

To što im želim je da ga dobro odigraju i jedino što na kraju vide je svoj uspijeh.

Obukla sam crvenu, usku haljinu do koljena sa dugim bež čipkastim rukavima i crne štikle bez platforme.
Kosu sam složila u debelu punđu.
Od šminke je sve uobičajeno samo što sam stavila ruž u boji haljine na usne.

Mislim da sam spremna
Vrijeme je da krenem.
Stavila sam parfem te na izlazu pokupila kaput.

Ušla sam u auto te se uputila do Erikove kuće kako bih pokupila njega, Vonnu i Nelu.