Nesigurnim korakom je prišao ivici kreveta, gledajući me kao priviđenje.
- Slobodno.- prošaputala sam, pomerajući prekrivač. Seo je pored mene, naslonivši se na jastuk. Namestila sam glavu na njegovo rame i zagrlila ga. Ni većeg požara u telu, ni jačeg mira. Vreme koje je neobuzdano bežalo sada stoji. Brojimo uzdahe. Ljubi me u čelo. Još jače ga grlim. Pogled mu se ne pomera sa mog lica. Kad bih mogla da se zaključam u tim zenicama, da zagrlim uplašeno dete koje u njima čuči ...
- Da li imaš bolove?- šapuće. Samo odmahujem glavom.- I da imaš, nećeš mi reći.-
- Ti si moj lek za sve.-
- Jedino mogu otrov da budem.-
- I njega prihvatam.- umorno izgovaram, zatvarajući oči.
- Sve prihvataš?-
- Osim da me ostaviš i odeš.-
- Neću. Obećavam.-
- Onda sve.-
- Ja ne umem sa ovim stvarima.- samo sam se osmehnula.
- Kojim?-
- Znaš i sama.-
- Ne znam.- znam.
- Pa...- zastao je.- U meni su čudna, neobuzdana stvorenja.-
- I?-
- Pa šta: ,, I?"- vrpolji se.- Ne znam šta ću sa njima.-
- Da ih pustiš i uživaš.-
- Tek tako?-
- Ljudi kažu da su to leptirići.-
- Ljudi kažu...- uvređeno ponavlja, ne prihvatajući da nešto ne razume.
- Sve dok ih ima u tebi, ja sam mirna.-
- Onda ih neka.- snažno me grli.
Sve je nastalo u tišini. Kada je najveća buka oko nas bila, uvek se stvarao mali krug dovoljan za dvoje. Bio to kej, Zemun, stara kuća njegovih roditelja ili sala hotela u noći mature. Nemam potrebu sebi da objašnjavam kako, bilo kome da polažem račune. Ove noći grabim sreću. Ne pitam za dozvolu.
- Ti si moja prva ljubav.- njegov glas u trenutku odzvanja kroz bolničku sobu.
- Sve si moje.- dodaje. Ne povlači se i ne beži, svestan svake reči.
- Do ludila si me doveo.-
- Nije da si mi ostala dužna...- kroz osmeh se brani.
- Znam da nisam.-
- Sve je čudno.-
- Prečudno.- zaćutali smo.- Mogu li nešto da te pitam?-
- Naravno.-
- Zašto po Bori nisi poslao poruku?-
- Nisam želeo da ga uplićem i u ovo. Dovoljno sam mu dužan.-
- Bora i ti ste kao braća. Zašto sve što uradi predstavljaš kao svoj budući dug njemu?-
- Zato što govorimo o abnormalnom broju stvari.-
- Ljubav ne razume dugovanje. Daješ koliko si u stanju. Zato i imamo različita viđenja iste.-
- Nemamo. Svi je razumeju, ali se retko ko usuđuje da joj se prepusti.-
- Ne želim da te uvredim, ali...-
- Slušam.-
- Čisto sumnjam da i jedna od devojaka koja se kreće po vašim krugovima ima isto viđenje kao recimo ja ili meni slične.-

CZYTASZ
Ti si moja promena
RomansMladić se odriče identiteta, pakuje dostojanstvo u kofere, navlači na sebe požudu i greh, spremno krećući u noć sa neizvesnim krajem. Svakim korakom više, zaboravlja da oseća. Misli da se tako na život uči. Reči prodaje, za mir ne zna, prijatelje ne...