Zaboravi na stvarnost / 38

354 29 28
                                    

Nesigurnim korakom je prišao ivici kreveta, gledajući me kao priviđenje.

- Slobodno.- prošaputala sam, pomerajući prekrivač. Seo je pored mene, naslonivši se na jastuk. Namestila sam glavu na njegovo rame i zagrlila ga. Ni većeg požara u telu, ni jačeg mira. Vreme koje je neobuzdano bežalo sada stoji. Brojimo uzdahe. Ljubi me u čelo. Još jače ga grlim. Pogled mu se ne pomera sa mog lica. Kad bih mogla da se zaključam u tim zenicama, da zagrlim uplašeno dete koje u njima čuči ...

- Da li imaš bolove?- šapuće. Samo odmahujem glavom.- I da imaš, nećeš mi reći.-

- Ti si moj lek za sve.-

- Jedino mogu otrov da budem.-

- I njega prihvatam.- umorno izgovaram, zatvarajući oči.

- Sve prihvataš?-

- Osim da me ostaviš i odeš.-

- Neću. Obećavam.-

- Onda sve.-

- Ja ne umem sa ovim stvarima.- samo sam se osmehnula.

- Kojim?-

- Znaš i sama.-

- Ne znam.- znam.

- Pa...- zastao je.- U meni su čudna, neobuzdana stvorenja.-

- I?-

- Pa šta: ,, I?"- vrpolji se.- Ne znam šta ću sa njima.-

- Da ih pustiš i uživaš.-

- Tek tako?-

- Ljudi kažu da su to leptirići.-

- Ljudi kažu...- uvređeno ponavlja, ne prihvatajući da nešto ne razume.

- Sve dok ih ima u tebi, ja sam mirna.-

- Onda ih neka.- snažno me grli.

Sve je nastalo u tišini. Kada je najveća buka oko nas bila, uvek se stvarao mali krug dovoljan za dvoje. Bio to kej, Zemun, stara kuća njegovih roditelja ili sala hotela u noći mature. Nemam potrebu sebi da objašnjavam kako, bilo kome da polažem račune. Ove noći grabim sreću. Ne pitam za dozvolu.

- Ti si moja prva ljubav.- njegov glas u trenutku odzvanja kroz bolničku sobu.

- Sve si moje.- dodaje. Ne povlači se i ne beži, svestan svake reči.

- Do ludila si me doveo.-

- Nije da si mi ostala dužna...- kroz osmeh se brani.

- Znam da nisam.-

- Sve je čudno.-

- Prečudno.- zaćutali smo.- Mogu li nešto da te pitam?-

- Naravno.-

- Zašto po Bori nisi poslao poruku?-

- Nisam želeo da ga uplićem i u ovo. Dovoljno sam mu dužan.-

- Bora i ti ste kao braća. Zašto sve što uradi predstavljaš kao svoj budući dug njemu?-

- Zato što govorimo o abnormalnom broju stvari.-

- Ljubav ne razume dugovanje. Daješ koliko si u stanju. Zato i imamo različita viđenja iste.-

- Nemamo. Svi je razumeju, ali se retko ko usuđuje da joj se prepusti.-

- Ne želim da te uvredim, ali...-

- Slušam.-

- Čisto sumnjam da i jedna od devojaka koja se kreće po vašim krugovima ima isto viđenje kao recimo ja ili meni slične.-

Ti si moja promenaOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz