»Gospodin popularni.

15.5K 828 150
                                    

Ava P.O.V





"Vi se stvarno uvijek držite skupa?", upitala sam dok sam sjedala sa Hannom za jedan od stolova u kantini.

"Da, može se reći", nasmiješila se Arianna.

"Nadam se da vam ja ne smetam", promrmljala sam.

"Ne!", povikale su Hanna i Arianna u glas. "Trebao nam je netko novi ko bi  razbio ovu monotoniju među nama."

Izdahnula sam. "Onda mi je drago što sam ovdje."

S druge strane kantine primjetila sam Zayna i još četvoricu muškaraca oko njega. On je nešto govorio, a svi su se na to smijali i posmatrali ga sa divljenjem. Za razliku od maloprije u učionici, sada je izgledao nekako opušteno i ... sretno. Primjetila sam da im je jedna od onih popularnijih cura prišla te sjela pored Zayna. Na sebi je imala majicu kratkih rukava i plave uske traperice, dok je duga plava kosa padala niz njezina ramena. Sa obožavanjem je gledala u Zayna i tada sam shvatila.

Uprkos svojoj mračnoj reputaciji u ovoj školi, Zayn je bio Gospodin Popularni.

Začula sam kako netko privlači stolicu do mene. Pogledala sam iza sebe, a zatim je osmijeh zaigrao na mome licu. Austin.

"Hej."

"Hej, ljepotice. Kako si se do sada snašla?", upitao je.

"Bilo je dobro", promrmljala sam. Okrenula sam se prema ostalim i primjetila da nas svi posmatraju začuđeno. Čak šta više, svi u kantini posmatrali su nas znatiželjno. "Dosta je bolje nego što sam očekivala da ću provesti prvi dan", završila sam.

"Kako su tvoji? Dugo ih nisam vidio."

"Dobro su", nasmiješila sam se,  "vjerovatno sada sjede ispred vrata čekajući me da se što prije vratim kući, ali dobro su", promrljala sam. "Tvoji?"

"Dosta je teže bilo kada smo se tek preselili, ali sada smo se već snašli i uhodali."

Klimnula sam glavom.

"I tebe su također poželjeli", rekao je.

Nasmiješila sam se. "I ja sam njih. Znaš i sam koliko ih volim."

Opet se nasmiješio. Seksi i ljepota stvarno nisu bili dovoljna riječ za njega. Naprosto je plijenio svojim pojavljivanjem i ponašanjem. Jednostavno kada bi bio pored njega sve bi ostalo padalo u vodu.

"Jesi li ti imalo bolje? Kako se držiš zbog svega?", nagnuo se prema meni i šapnuo mi na uho.

Osjetila sam vrtoglavicu od njegove blizine i savršenog mirisa vodice poslije brijanja. Pogledala sam ga u oči i lijeno se nasmiješila. "Dobro sam, koliko mogu biti. Trebalo mi je ovo", rekla sam pokazujući oko sebe, "da malo zaboravim na sve."

Prstima mi je pomilovao obraz. "Znaš da sam ja tu za tebe."

Klimnula sam glavom.

"Ovaj, želiš li možda da te danas otpratim kući?", upitao me je, ustajući sa stolice.

"Naravno da bih voljela", brzo sam odgovorila. "Do kada si u školi?"

"Ja sam do četiri, ti?"

"Isto", nasmiješila sam se.

"Eto onda", stavio je svoju ruku na moju i blago je stisnuo. Njegova ruka na mojoj bila je topla i zračila je sigurnošću. "Vidimo se u četiri. Čekati ću te ispred škole."

"Super!", odvratila sam. Okrenuo se te izašao iz kantine.

Okrenula sam prema ostalim za stolom koji su me nepomično posmatrali. Najednom Hanna je povikala. "Ne mogu da vjerujem!"

Jedna noćWhere stories live. Discover now