Jedna noć

»Volim te, princezo.

Ava P.O.V

Krupne, bambi oči su bile uperene u moje. Kao da me je neka sila vukla prema njemu, nikako nisam mogla odvojiti pogled. Uočila sam kako mu Safa nešto šapuće gledajući u mom pravcu. Na njegovim usnama titrao je blagi osmijeh koji je tjerao neobičnu punoću kroz moje tijelo.

Krenula sam prema njima i na brzinu prešla pogledom niz njega. Njegova crna ugljena kosa bila je uzdignuta prema gore. Na sebi je imao crne poderane hlače i običnu crnu majicu. Kada me primjeti da idem prema njima, Zaynovo se lice naglo okrenu prema Safinom i nešto joj reče. Zapitala sam se o čemu pričaju?

"Hej, vas dvoje", nasmiješila sam se.

"Hej Ava", nasmiješila se Safa.

"Onda, jesi li uživala?" upitao Zayn.

Prebacila sam pogled na njega. Njegovo lice bilo je nasmješeno. Ovaj put, imala sam utisak da mu se čak i oči smiješe.

"Jesam", klimnula sam glavom. "Dugo nisam bila ovdje."

"Već si bila?"

"Da. Dolazila sam kao djevojčica ovdje sa roditeljima."

"Kao djevojčica? A što si to sada?" podignuo je jednu obrvu.

Namrštila sam se. "Nisam više djevojčica."

"Ma da", klimnuo je glavom. "Djevojčice se inače ne ponašaju kao što si se ti maloprije ponašala",  pokazao je rukom na trambolinu.

Prasnula sam u smijeh. "To je nešto drugo. To je samo... dijete je proradilo u meni."

"Ma da."

"Znaš, bolje bi ti bilo da se to i tebi nekada desi", promrmljala sam.

"Da skačem na trambolini?" podignuo je jednu obrvu.

"Da", frknula sam. "Bolje i to nego da umreš sa namrgođenim licem."

"Ja nisam namrgođen", odgovorio je.

"Ma ne", odmahnula sam rukom. "Samo što se znaš nasmiješiti jednom u godini."

"Nije tačno", protresao je glavom. "Stalno se smijem."

"Noup."

"Smijem se, Ava", ponovio je.

"Ne", rubovi usana izvili su mi se u osmijeh. Uživala sam kada sam se ovako prepirala sa njim.

"Sve vrijeme se smiješio dok je gledao u tebe", trznuo me je glas crnokose djevojčice koja je pratila ovu scenu između nas.

Pogledala sam u nju. "Molim?" isprekidano sam upitala.

"Safa", procijedio je Zayn.

"Što je bilo?" upitala je mršteći se. "Samo te branim."

"Nemoj me, molim te, više braniti",  uzdahnuo je.

Napućila je usne. "Zašto ne?" Uperila je pogled u mene. "Dok je sjedio sa mnom, sve vrijeme je gledao u tebe i osmijeh mu nije silazio sa lica."

Zaynovi obrazi poprimili su crvenkastu boju, a njegova se čeljust zategnula.

Rubovi usana izvili su mi se u osmijeh. "Svidjelo ti se ono što vidiš?" upitala sam.

Njegovo se lice trznu i pogleda u mene. Zubima se ugrize za punu donju usnu, ali čak ni to nije spriječilo da osmijeh ozari njegovo lice. Ovo je Zayn kakvog želim. "Veoma", odgovorio je, ne odvajajući pogled od mog.

....

Sve troje, trznula nas je zvonjava telefona iz Safinog rusaka. Nespretno, Safa izvadi telefon iz rusaka. Podiže pogled prema Zaynu koji ju je posmatrao. "Mama", oblikovala je riječ usnama.