»Zaljubljeni parovi.

10.4K 719 411
                                    




Ava P.O.V




Njegovo lice se zacrvenjelo, dok je zurio u mene. "Zayn", rekla sam tiho.

Ispustio je moje ruke i odmaknuo se korak od mene. "Što si to rekla?"

Dah mi je zastao. "Smeta ti?"

Odjednom, lupio je nogom od stol. "Naravno da mi smeta!"

Stresla sam se.

"Što je sa tobom dođavola?!" povikao je.

"Što je sa tobom?" upitala sam u nevjerici.

"Ne možeš se tek tako vezati za nekoga! Ne smiješ se zaljubiti u mene, dovraga!" odmahivao je glavom.

Ruke su mi počele drhtati. "Zašto se ljutiš?" prošaputala sam.

"A kako se neću ljutiti?" okrenuo se prema meni. Kada je ugledao moj preplašeni izraz lica, kao da se malo umiri. "Ne možeš se tek tako vezati za ljude, Ava."

"Ja..."

"Ne", prekinuo me je. "Ne želim da se vežeš za mene. Ne želim da na kraju budeš povrijeđena."

"Neću biti", zakoračila sam prema njemu. "Ti me nećeš povrijediti, znam to."

Otpuhnuo je. "Možeš li se kladiti u to?" upitao je u nevjerici.

"Da", odmah sam odgovorila. "Vjerujem u tebe."

Odmahnuo je glavom. "Ovo sve ide prebrzo. Nisam ovo očekivao."

"Što time želiš da kažeš?"

"Da..." Pogledi su nam se sastavili. Lice mu je bilo stegnuto, a čeljust zategnuta. "Da možda ne želim ovo."

Ako ste ikada doživjeli taj trenutak kada vam neko izbije sav vazduh iz pluća, tako sam se upravo sada ja  osjećala. "Želiš raskinuti sa mnom?"

Prste je zavukao u kosu. "Bože."

Osjećajući kako mi nije dobro, zateturala sam se unazad te sjela na drvenu stolicu. "Maloprije si rekao da me ne želiš ostaviti. Smijali smo se, zajedno. Što se odjednom promjenilo?" glas mi je drhtao.

Sjeo je na stolicu prekoputa mene. Laktove je naslonio na koljena, a lice prekrio dlanovima. "Ne znam. Osjećam kao da mi ovo sve izmiče kontroli, Ava. U jednom trenutku sam sretan što je sve ovako, što si tu. A u drugom, želim da sve bude kao prije. Da nemam ovog pritiska u sebi." Podignuo je lice prema meni. "Da nema ovog pritiska ovdje." Dlan je stavio na svoje grudi.

"Gušim te?"

"Ne", odmahnuo je glavom. "Više je kao neko... treperenje. Neprestano očekivanje nečega, ali to se nešto nikako ne pojavljuje. Nema ga."

Glava mi je klonula. "Zašto uvijek imamo isti razgovor?"

Šutio je.

"Uvijek je tu razgovor o svađama, nerazumijevanju, ti uvijek želiš jedno, a ja nešto drugo."

"Što ti želiš?" upitao je.

Rubovi usana izvili su mi se u osmijeh. "Ja želim tebe, Zayn. Ali ne mogu u ovome biti sama", dahnula sam. "U jednom me trenutku želiš, govoriš mi predivne stvari koje bi svaka djevojka poželjela da čuje. Radiš referat za mene, iznenađuješ me, a u drugom trenutku si neko koga ne poznajem. Neko ko nije osoba koju ja želim pored sebe."

"Šta ako je ta osoba koju ti želiš pored sebe lažna? Šta ako se samo pretvaram da sam takav?"

"Ja te vidim, Zayn. Stvarno te vidim."

Jedna noćDove le storie prendono vita. Scoprilo ora