Jedna noć

»Nešto slično ljubomori.

Zayn P.O.V

Osjetim kako njezino krhko tijelo ispod mene drhti dok njezin pogled bježi čas sa mojih usana na oči i obrnuto. Dlan desne ruke podižem do njezina obraza, milujući je po njemu.

Odjednom kao hladan tuš, začujem glas nekoga iznad nas. "Ava? Što se ovdje događa?"

Istog trenutka, kao da sva magija koja se u nekoliko sekundi bila nadvila iznad nas ispari. Ava me dlanovima odgurnu od sebe, a zatim ustade na noge. Ispratim je pogledom i vidim kako se približava Hanni. Hannine oči su šokirano razgoračene dok prelazi pogledom čas sa mene na Avu. "Što se ovdje dešava? Vas dvoje?"

"Mi ništa", Ava je prekide. "Ovo je", nakratko vrati pogled na mene, "ništa."

Zatim, vidim kako Ava hvata Hannu za ruku i vuče je prema ulaznim vratima svoje kuće.
Izdahnem, a zatim glavu ponovo naslonim na vreli pločnik ispod sebe. Dok mi srce u grudima tutnji kao ludo, shvatam da nešto ovakvo nisam osjetio već nekoliko godina.  Dođavola, pa čak ni kada sam spavao na onoj prokletoj zabavi sa sasvim nepoznatom ženskom da bih sam sebi skrenuo misli... Ništa nije bilo ni nalik ovom običnom dodiru sa Avom. Sa njom se nisam niti poljubio,  a bilo je bolje od bilo čega.

Dlanom se udarim po čelu, a koliko god to ne želio sitni smiješak mi izvije desni kut usne. "Žestoko sam najebao."

Ava P.O.V

Dok nervozno pucketam prstima, osjećam Hannin pogled na sebi. Već nekoliko je minuta tako, ali se ne usuđujem da je pogledam.

"Do kada ćeš šutiti?" najednom upita.

Zagrizem usnicu, a zatim je nedužno pogledam "Ono stvarno nije bilo bitno."

Nakrivi glavu u stranu, a zatim podigne obrve kao da me pita da li se ja to zezam.

"Stvarno ti kažem", ponovim.

"Ava", uzdahne. "Vidjela sam vas."

"Kažem ti, Hanna", glas mi neočekivano poskoči. "Ono se desilo... slučajno. Kraj priče."

"Gledala si ga Ava."

"Što je bilo sasvim logično s obzirom da je stajao ispred mene", kažem, šireći ruke. "Ljudi se gledaju."

"Ne", tiho uzdahne. "Gledala si ga kao prije, Ava. Gledala si ga zaljubljeno."

Osjetim kako mi usta otvaraju kako bih se usprotivila, ali glas ne izlazi. Jedna misao mi se vrti glavom. To je nemoguće. Nemoguće.

Zayn P.O.V

Vidim kako se lift ispred mene širom otvara, a zatim ih ugledam. Njezino lice je blago nasmiješeno, dok joj Nick ostavlja sitne poljupce po vratu. Kada me ugleda, njegove se oči vragolasto nasmiješe, a zatim se odmakne od nje. Njezino lice se naglo okrenu prema meni te vidjeh kako joj obrazi buknuše. Skrenula je pogled prema podu te se nervozno počešala po vratu.

"Dobro jutro", procijedio sam, dok mi je krv jurila kroz svaku poru u tijelu.

"Dobro jutro", oboje su izgovorili u glas, na što se Nick široko nasmiješio. Kreten.

"Što se radi?" upitao je, nonšalantno popravljajući svoju kravatu.

"Ništa posebno. Imam nekih obaveza," pa sam odlučio da stignem ranije", uzdahnuo sam.

"Mora da je neka ženska", namignuo je.

Nervozno sam se nasmiješio, klimajući glavom. "Pa... može se reći."