Jedna noć

»Tvoja sam, uzmi me.

Ava P.O.V

Nakon razgovora sa mamom, odškrinula sam vrata sobe i provirila napolje. U dnu stubišta čula sam brojne muške glasove, ali nigdje nisam mogla prepoznati Zaynov. Udahnula sam i zatvorila vrata za sobom. Razgledajući oko sebe, sišla sam niz stepenice. Sa desne strane hodnika ugledala sam kuhinju. Otišla sam do nje, ali nikoga nije bilo.

Stavila sam odbjegli pramen moje kose iza uha, te otišla do dnevne sobe. Čim sam zakoračila u nju, nekoliko pari očiju je uperilo poglede u mene. Pomeškoljila sam se u mjestu i nervozno nasmiješila. Razgledala sam po sobi, tražeći Zayna.

Pogled mi se zaustavi na ogromoj televiziji na kojoj je upravo bio prenos neke fudbalske utakmice. Bit će da sam došla u pogrešno vrijeme. Prešla sam pogledom preko drvenih izrezbarina na zidu, a zatim sam se usredotočila na lica koja su gledala u mene. Otprilike desetak njih u tišini je gledalo u mene.

"Hej", rekla sam tiho.

"Ko si ti?" upitao je mladić sa gustom plavom kosom i crnim očima.

Trznula sam se od neprijateljskog tona u njegovom glasu. "Ovaj", rekla sam tiho, "ja sam Ava."

"Kako si, Ava, ušla u ovu kuću?" upitao je oprezno, plavokosi mladić.

"Došla sam sa Zaynom."

Većina njih, kao da se osjetno opustiše sa mojim odgovorom.

"Vidi, ljepotice, žao mi je što ti ovo moram reći, ali kada mi muškarci nešto dobijemo nama ta stvar više ne bude baš toliko interesantna", začula sam glas mladića koji je sjedio pored prozora, smješkajući se u mom pravcu. Obris njegova lica, bljesnuo je u mojem sjećanju.

"Molim?"

"Da", progunđao je, "ako ga jutros nisi zatekla u sobi, to znači da te on ne želi vidjeti. Kraj priče."

"Čekaj malo", podigla sam ruku. "Ko je uopšte rekao da sam ja sinoć spavala sa njim?"

Svi su prasnuli u smijeh. "Nego što ste drugo radili?"

Osjetila sam kako mi crvenilo udara u obraze. "Razgovarali smo."

"Ma da", promrmljao je mladić od maloprije. "Baš je Zaynu bilo do razgovora."

"A zašto da ne?"

Namrštio se. "Ko još normalan razgovara navečer u krevetu? Zna se šta se u krevetu radi."

Dahnula sam. "Da li ti se ikada dopadala neka djevojka?" upitala sam ga.

"Ne", ispljunuo je to, kao da je rekao najveću psovku.

"Jesi li siguran u to?"

Zagledao se u mene. "Da."

"I baš nikada nije u tvom životu postojala neka sitna, mršava brineta? Neka djevojka sa kojom si poželio da po čitavu noć samo razgovaraš o svemu i svačemu? Jednostavno, da znaš da je tu."

Trepčući, skrenuo je pogled. "Ne."

"Znači da se sada ovde pojavi... naprimjer neka Lisa, ti bi samo želio spavati sa njom?"

Presijekao me je pogledom. "Lisa? Odakle ti znaš za Lisu?" Lisa je bila mala, sitna brineta koja je išla sa mnom u staru školu. Ono zbog čega sam je tada zapazila bio je baš mladić sa kojim sada razgovaram. Sjećam se kako je stalno dolazio pred našu školu u želji da je barem vidi. Dok zbog njezinih strogih roditelja, ona nije mogla biti sa njim.

Na licima svih oko nas, zasijao je osmijeh. "Sviđala ti se neka Lisa?" upitao ga je mladić koji je sjedio pored njega.

"Nije", odmahnuo je glavom.