Jedna noć

»Ljubomora?

Ava P.O.V

Austinove crne oči su bile zamagljene i duboko su prodirale u moje. Osmijeh je ozario njegovo lice i ispred sebe sam ugledala njegovu ispruženu ruku. Ah da, pomislila sam zarumenjivši se. To je razlog zbog kojeg sam ovdje.

Duboko sam udahnula i približila mu se. Prihvatila sam njegovu ruku, a on me je primaknuo još bliže sebi.

Naša tijela su stajala odmaknuta jedno od drugog tek nekoliko centimetara, ali njegov vreli dah udarao je u moje lice. Podigla sam pogled prema njegovim očima koje su  lutale po mojem licu upijajući svaku moguću pojedinost na njemu.

Nelagodno sam se nakašljala. Zašto mi je ovo izgledalo nekako previše? Da, previše je bila prava riječ za ovu situaciju.

Glazba je počela svirati. Bila je to neka polagana, tiha pjesma. Nisam se mogla sjetiti tko je pjeva.

Ruke sam postavila na njegova ramena, a naša tijela su počela da se njišu u ritmu muzike.

"Krasna večer, zar ne?" šapnuo mi je na uho.

Nervozno sam se premjestila sa noge na nogu. "Da. Divno je."

"Još uvijek nisi požalila zato što si došla?" upitao je, smijuljeći se.

"Nisam još", nasmiješila sam se. "Lijepo je ovdje", rekla sam tiho prelazeći pogledom po licima ostalih oko nas.

Nigdje nisam vidjela Hannu i pitala sam se da li je sada negdje sa Niallom ili je jednostavno negdje zalutala u ovoj ogromnoj kući.

"Drago mi je što se tvoji roditelji nisu ljutili zbog toga što smo izašli", rekao je.

"Da", klimnula sam glavom. "I oni kao i ti žele da što više izlazim i zabavljam se."

"Drago mi je zbog toga", rekao je.

"Da. I meni", promrmljala sam.

"Ovaj...", promrmljao je tiho, "nisam ti nešto stigao večeras priznati."

Odmaknula sam se od njega i pogledala ga u oči. "Šta?", upitala sam.

Njegova ruke stvorila se pored mojeg lica, te je prstima nježno prešao preko moga obraza. Moje tijelo je automatski zauzelo zaštitnički stav. Smiri se, Ava. To je samo Austin. Ništa drugo. "Večeras si najljepša ovdje", rekao je tiho.

Moje tijelo se počelo smirivati od potresa uzrokovanog njegovim dodirom. "Hvala ti", rekla sam, lažno se smiješeći.

"Nitko se večeras ne može porediti sa tobom", ponovo je rekao prelazeći pogledom po meni.

Odjednom, osjećala sam se prljavo dok me je tako posmatrao. Nakašljala sam se i osvrnula oko sebe.

Tada sam ga ugledala.

Stajao je u kutku sobe, okrenut mi leđima, ali sam ga odmah prepoznala. Gusta crna kosa, široka i čvrsta ramena, te poznati oblik glave. Nalet elektriciteta dok sam ga posmatrala strujao je mojim tijelom. Najednom, kao da me je osjetio, njegovo se tijelo započe okretati prema meni, a naše se oči susretoše. Moje srce kao da se na trenutak zaustavi kada ugledah poznato lice sa sitnom bradom koja je izbijala na njegovoj čeljusti, te donju usnu na kojoj se i dalje vidjela malena posjekotina. Njegove usne se izviše u blagi polusmjeh. Krenuh da se nasmiješim, ali tada shvatih da se on ne smiješi meni, nego djevojci pored sebe.

Osramoćena, duboko sam uzdahnula i skrenula pogled. Pogledala sam u Austina koji me je namršteno gledao. Druga pjesma već je počela svirati.

"Hoćemo li se malo izmaći?" upitala sam ga.