Jedna noć

»Sviđa li ti se?

Ava P.O.V

Do škole smo hodali u tišini. Nekoliko puta, Zayn bi zastajkivao da bi došao do daha. Pravila sam da to ne primjetim, te bih i ja tada malkice usporila.

Prošli smo kroz maglovita i šumovita područja, te se ispred nas počela ukazivati velika natpisna ploča naše škole.

Vidjela sam da se nekoliko učenika  vec počelo okupljati na okolnom prilazu. Krajičkom oka primjetila sam da se Zayn zaustavlja. Nisam se na to obazirala, već sam nastavila hodati.

"Zašto se ljutiš na mene?", povikao je.

Jer se plašim, dovraga. Plašim se ovoga što se događa među nama. Nešto se mjenja i samo bi budala to mogla poreći. A isto tako... Itekako sam dobro primjetila bespomoćnost u njegovim očima kada je ugledao onu poruku. Iako to poriče, nešto se veliko krije iz nje.

Nastavila sam hodati i začula ubrzane korake iza sebe. Nakon nekoliko trenutaka, njegovo tijelo prepriječilo je moj put. "Zašto mi ne odgovoriš na pitanje?" frustrirano je uzdahnuo.

"Jer me ne interesuješ!" odgovorila sam ljutito.

"Da te ne interesujem, onda se ne bi ni ljutila", rekao je, šireći ruke.

"Molim?" Da sam bila za upravljačem, sada bih stala na kočnicu.

"Čula si me."

"Zašto mi onda ne odgovoriš na konkretno pitanje!"

"Ali odgovorio sam."

"Ne, nisi", frknula sam.

Zayn je spustio pogled i protrljao usne. "Rekao sam ti." Uzdahnuo je. "Niall se samo šalio po tom pitanju. Pitaj ga to čim dođemo u školu, vidjet ćeš da govorim istinu."

"Kako ću znati da mu ti već nisi rekao da mi to kaže?" nastavila sam. "Koliko znam prijatelji ste."

Prstima je prošao kroz kosu. "Onda ti jedino preostaje da mi vjeruješ."

"Ovaj put ne mogu", odmahnula sam glavom. "Poznajem te Zayn. U tim očima ovaj put vidim laž, a ne istinu."

Zayn je spustio glavu. Izgledao je kao da će mu pozliti. "Samo mi trebaš vjerovati da ti nikada ne bih naudio."

Prekrižila sam ruke na prsima. "Kako to, Zayn? Jednu minutu si nježan i fin, a drugu si grub i izgledaš kao da bi svakome mogao nauditi. Kome od ta dva Zayna da vjerujem?"

Snažno je odmahnuo glavom. "Tebi ne bih naudio."

"A ko mi to garantuje?" frustrirano sam uzdahnula.

Ispružio je ruku i dodirnuo moju plavu kovrču. "Ja ti garantujem."

Sklopila sam oči, a lice mi je gorilo. Vjerovala sam mu. Dovraga, opet sam mu na kraju povjerovala.

Odmaknula sam se jedan korak od njega. "Moram ići", promrmljala sam.  Okrenula sam se i otišla, ne osvrčući se iza sebe.

....

Hanna i ja smo hodale prema kantini. "Napokon petak", uzdahnula je.

"Da", nasmiješila sam se.

"Jesi li namjeravala negdje ići večeras?", upitala me je.

Pogledala sam je. "Ne. Zašto?"

"Pa ovaj", počešala se po kosi. "Ima jedan tulum večeras."

Odmahnula sam glavom. "Ne mogu ići."

"A zašto ne?", zaustavila se i raširila ruke, tmureći se.

"Jer ne mogu, Hanna. Imam nešto sa svojim roditeljima večeras", slagala sam, osvrčući se oko sebe.