Jedna noć

»Vječnost.

Ava P.O.V

Dok val vrućine zaposjeda moje tijelo, osjetim vrtoglavicu. Telefon mi ispada iz ruke te kroz izmaglicu čujem Hannin glas. "Ava? Ava? Što se desilo? Javi mi se. Ava?"

Želim da uzmem telefon i da joj kažem da sam dobro, da se ništa nije desilo, ali ne mogu. Drhtavica obuzima moje tijelo i jedino što mogu jeste da razmišljam o njezinim riječima.

Zayn je izašao iz zatvora.

Zayn je tu.

Vlažno lice zagnjurim u dlanove dok mi ramena podrhtavaju. Jecaji se otimaju iz mog grla dok mi sjećanja na njega zaposjedaju svaku moguću misao.

Začujem kako Nick pjevušeći izlazi iz tuš kabine, na što se uspravim. Rukavom ogrtača pređem preko svojih vlažnih obraza, dok zubima grizem donju usnicu sprečavajući je u podrhtavanju.

"Ljubavi", začujem Nickov glas iza sebe. "Zašto si ustala?"

Pokušam smiriti drhtavicu u glasu. "Hanna me je zvala. Moram otići do nje."

Začujem škripu kreveta iza sebe. Nedugo zatim, njegove se i dalje vlažne ruke obmotavaju oko moga struka. "Tek sam došao, a već me ostavljaš?"

Pokušam nabaciti što bolji osmijeh. "Hitno je, ali ću se brzo vratiti. Obećavam."

Poljubi me u rame, te se pridigne sa kreveta. "Dobro, ljubavi. Ja ću za to vrijeme da se vidim sa Adamom i ostalima."

Klimnem glavom. "Pozdravi ih sve."

"Hoću", odgovori, prislanjajući telefon na uho.

Ustanem iz kreveta, ščepam dugu plavu haljinu koja je stajala na stoliću pored ormara te istrčim iz sobe.

Zrak napušta moja pluća, a osjećaj smrti mi se nikada nije činio ovako blizu.

....

Prvim korakom, osjetim pomjeranje tla pod nogama. Dlan primičem na svoje usne dok suze prekrivaju moje lice. Ugrizem se za dlan, sprečavajući vrisak da se otme iz mog grla.

Napravim još nekoliko koraka,  gledajući u zelenu klupu ispred sebe. Našu klupu.

Sjedam na nju, dok suze niz moje lice liju kao iz kabla. Kao da je neka brana koju sam toliko dugo čuvala napokon pukla ne dopuštajući suzama da prestanu teći.

Dlanovima protrljam oči te krajičkom oka pogledam u izrezbarinu na leđnom dijelu klupe. Drhtavim prstima pređem preko nje.

Vječnost

"Ne mogu da vjerujem da si me ponovo natjerao na ovo", uzdišem dok me njegove ruke vuku za sobom.

"Zbog mene si postala loša cura", pogleda me preko ramena, smiješeći se.

"Moji će poludjeti ako saznaju da ponovo nisam išla u školu."

"Neće saznati dok sam ja tu", namigne mi.

Uzdahnem. "Ne želim da to više radiš, Zayn", promrmljam, "rekla sam ti to već."

"A ja sam tebi rekao da ću to uvijek raditi."

"Zayn", povučem ga za ruku, zaustavljajući ga.

Okrene se prema meni, podignutih obrva. "Zašto se ljutiš? Zar ti je bolje da tvoji saznaju za izostanke ili da ih ja izbrišem kao da se nisu ni dogodili?"