»U njezinom krevetu.

14.7K 756 95
                                    

Ava P.O.V


"Zayn?", stavila sam ruku na usta, te potrčala prema njemu. Prstima sam obuhvatila njegove ruke. "Šta se desilo?"

Lijeno se nasmiješio. "Imam malu povredu", rekao je, zgrčenog osmijeha. Lice mu je sada bilo crveno, a žile na vratu i čelu su mu se napele.

Koljena su počela da mu klecaju te se počeo njihati naprijed-nazad. Uzela sam ga za ruku i pribrala se. "Lezi ovdje", povukla sam ga prstima prema svom krevetu.

Crne oči zaustavile su se na meni. Bio je nekih dvadestak centimetara viši od mene, ali sada ga se nisam plašila.

"Hajde", povukla sam ga. Uhvatila sam ga ispod lakta, na što je on tiho jauknuo.

Sjeo je na krevet gledajući u pod. Spustila sam ruke na njegova ramena. "Jesi li dobro? Šta se desilo?"

"Dobro sam" , zastenjao je.

Mali tračak svjetlosti, dozvolio mi je pogled na njegovo iscrpljeno lice niz koje se spuštalo nekoliko kapljica znoja te polu sklopljene oči. Stavila sam ruku na njegovo čelo. Gorio je. "Zayn, ti goriš", prošištala sam. "Moraš pod hitno u bolnicu."

Okrenula sam se od njega te krenula prema stoliću gdje mi je stajao mobitel. Najednom, njegovi prsti se omotaše oko moje ruke. Pogledala sam ga. "Nitko ne smije znati za ovo."

"Molim?" povikala sam. "Ali ti..."

"Ne!" Prekinuo me je. "Obećaj mi da nitko neće znati za ovo. "

Nije to bilo pitanje, već tihi zahtjev. Kao da mi neće dopustiti da se pomaknem od njega, dok ne bude siguran da nikome ništa neću reći.

Zatreptala sam. "U redu."

Jedva čujno šapnula sam: "Gdje si povrijeđen?"

Pogled mi je ponovo pao na njegov trbuh, za kojeg se i dalje držao. Ruka mu je bila krvava. "Trbuh?"

"Aha", tiho je rekao.

Drhtavim rukama krenula sam prema njegovoj majici. Iznenada, obujmio mi je zapešća svojim toplim dlanom.

Povukla sam ruku od njegovog dodira, te se osvrnula oko sebe. Pogledi su nam se susreli. "Moram ti pomoći."

"Nije toliko strašno", zastenjao je.

Povjetarac kroz otvoreni prozor, pronio je miris krvi do mojih nosnica. Krv, dovraga. To je zaista bila krv . Gubila sam vrijeme.

Ustala sam te krenula prema kupaonici. Uzela sam malu posudu koja je stajala u kutku kupaonice, napunila je vodom te uzela jedan čisti bijeli ručnik. U dnu komode našla sam pribor za prvu pomoć te požurila prema spavaćoj sobi.

Kada sam ušla u sobu, oči su mu bile skupljene, a obrve namrštene. Čučnula sam ispred njega i ostavila posudu sa vodom i kutiju sa prvom pomoći pored sebe. Stavila sam ruke na njegova koljena, na što se blago lecnuo. "Moram ti skinuti majicu, u redu?"

Gledao me je nekoliko trenutaka, a onda je polahko klimnuo glavom.

Udahni Ava. Udahni-izdahni, sama sam sebi ponavljala.

Uhvatila sam za kraj njegove majice, te polahko povukla prema gore. Najednom, Zayn je glasno jauknuo. Šokirala sam se. Čitav stomak i majica bili su zamrljani njegovom krvlju. Tanak, crveni mlaz klizio je niz njegovu ruku i padao na pod. "Zayn?", promucala sam.

Dahnuo je.

"Čekaj", šapnula sam.

Potrčala sam do ladice te izvukla obične makaze. Opet sam mu prišla te makazama izrezala dio majice kod najbolnijeg dijela. Nakon nekoliko trenutaka, Zayn je sjedio pogrbljen  bez ičega na sebi.

Jedna noćWhere stories live. Discover now