Jedna noć

»Kuća na plaži.

Zayn P.O.V

Začujem tihi usklik, a zatim se brzinom munje okrene prema meni. Pod mjesečevom svjetlošću koja obasjava njezino lice, jedino na što mogu da se skoncentrišem jesu njezine oči. Hipnotizirajuće i očaravajuće zelene oči. Osjetim kako se ponovo počinju utapati u moje, a zatim začujem glas.

"Ava? Gdje si?" ponovo glas onog kretena.

Vidim kako varnica bljesne u njezinim očima, a zatim se krene odmaknuti od mene. Bez razmišljanja, dlan ruke prislonim na dno njezinih leđa te je privučem sebi. Tiho vrisne na što dlan prislonim uz njezine usne. Kroz tanku tkaninu njezine haljine osjećao sam snažne otkucaje njezina preplašenog srca.

"Ššš", prošaputam, dok koraci prolaze nekoliko koraka dalje od nas.

Ava se počne migoljiti pored mene, pokušavajući se osloboditi moga stiska, ali nisam popuštao.

Kada su se koraci i glasovi iz hodnika utihnuli, ispustio sam je iz svoga naručja. "Što ti to radiš?" procijedila je.

Namrštio sam se. "Što radim?"

Zagledala se u mene, a zatim odmahnula glavom. "Nimalo se nisi promjenio."

Štrecnuo sam se zbog njezinih riječi, a vatra u mene je počela da bukti. Vatra ili bijes, nisam znao. Nisam se promjenio? Za nju se osoba koja provede u zatvoru pet godina nije promjenila? Stvarno?

"Varaš se."

Naglo je pogledala u mene, a zatim skupila obrve. "Zašto si došao ovdje, Zayn?"

Okrenuo sam joj leđa. "To je moja stvar."

"Sada se varaš ti. To je i moja stvar!" rekla je prskosno.

Pokušao sam umiriti glas. "Ne tiče te se, Ava", rekao sam mirno, na što se količina bijesa u njezinom disanju još više povećala.

"Ava?!" glas joj je poskočio za jednu oktavu. "Ti... znao si gdje dolaziš, zar ne?"

"Ne."

"Lažeš", dahnula je.

Složio sam se sa njom, otpuhujući. "Misli što želiš."

Najednom, osjetio sam kako me topli dlan odlučno steže kroz tkaninu crnog odijela, a zatim okreće prema sebi. Njezine zelene oči su ispitivački i prkosno zurile u moje. "Lažeš."

Ustuknuo sam za korak. "Ne lažem. Nemam razloga da lažem."

Protresla je glavom, a zatim uperila prst u moje lice. "Kada si me ugledao... u tim očima nije bilo ništa nalik iznenađenju samo... staloženost. Ali to je bila maska."

Nakrivio sam glavu u stranu. "Maska?"

"Da. Nešto što si želio da Nick i ja vidimo. Nešto kao opuštenost, lagodnost. Ali ja te poznajem, Zayn. Nisi se tako osjećao."

Osjetio sam kako mi bilo na vratu počinje ubrzano tući, na što sam shvatio da moram promjeniti svoju igru. "Vidi, lutko. Ne znam što si zamislila da si vidjela, ali... taj Zayn za kojeg si mislila da ga poznaješ više ne postoji. U redu? On je mrtav. Umro je onaj dan kada si ti poslednji put zakoračila na ono šugavo mjesto."

Ispravila se i pogledala me pravo u oči. Bol je bljesnula u njima. "Ne spominji taj dan, Zayn. Ikada. Više."

"Zašto ne?" upitao sam oštro. "Zar taj dan nije bio tvoj dobitak na lutriji?"

"Začepi!" rekla je strogo. "Nemaš pojma o čemu govoriš."

"Imam", prekinuo sam je i izazivački je pogledao. "Kada si mi bila najpotrebnija, kada sam ti najviše vjerovao, ti si me ostavila. Ostavila si me zbog onog nalickanog kretena, Ava!"