Jedna noć

»Ovo sam ja.

Ava P.O.V

Vozili smo se u tišini. Posmatrala sam prirodu oko sebe sigurna da sam ovim putem već prolazila. Mjesečina je osvijetljavala skupinu zgrada koja se prostirala iza nas, te niz dobro očuvanih starih kuća.

Privukla sam koljena grudima, te se naslonila na suvozačka vrata. Dok smo se vozili mračnim ulicama, nisam znala što mogu očekivati. Trebam li se plašiti onoga što mogu vidjeti ili mu i dalje uprkos svemu bezuslovno vjerovati?

Pogledala sam u sat te vidjela da je tek devet sati navečer. Imam još dva sata da se vratim kući.

Prebacila sam pogled na Zayna. Njegovo lice bilo je napeto, a najviše ga je odavala njegova žila kukavica na vratu.

"Zayn", šapnula sam.

Pogledao je u mene. "Molim?"

"Gdje sada idemo?"

Nekoliko trenutaka nije odvajao pogled sa mene. Zatim se okrenuo i nastavio gledati niz cestu. Osjetila sam kako se auto zaustavlja, te sam razgledala oko sebe. "Stigli smo."

"Plaža?" Ništa mi nije bilo jasno. Zašto me je ponovo doveo na plažu na kojoj smo već jednom bili? Na plažu na kojoj sam po prvi put zaspala pored jednog muškarca?

"Da", rekao je te otvorio svoja vrata i izašao napolje.

Izašla sam iz auta i razgledala oko sebe. Duga pješčana plaža se pružala pod mojim pogledom. Nebo se večeras stapalo sa morem i bilo je čarobno. Ali ništa mi nije bilo jasno. Okrenula sam se prema Zaynu. "Što radimo ovdje?"

"Dođi", pružio mi je svoju ruku.

Prihvatila sam je, a naši dlanovi i prsti se spojiše. Kao stvoreni jedno za drugo.

"Hoćeš li skinuti štikle?" upitao je gledajući u moje noge.

"Da", stidljivo sam se nasmiješila. "Trebala bih."

Primjetila sam da je Zayn već skinuo svoje cipele, a nogavice su mu bile podvijene do koljena. Skinula sam štikle, te ih podigla u lijevu ruku. Čim sam se ispravila, ponovo sam osjetila Zaynov topli dlan kako obuhvata moj. Smiješak mi izvi jedan kut usne i shvatih kako mi ovaj osjećaj prija. I više nego što bi trebao.

Dok smo šetali plažom, a valovi kvasili naše bose noge, nijedno od nas nije ništa govorilo.

Odjednom, Zayn se zaustavio. Pogledala sam ispred sebe te shvatila da smo se zaustavili ispred velike istrošene kuće. Prvo što sam zapazila bilo je to da je kuća napuštena. Fasada kojom su zidovi bili obloženi na nekim mjestima je počela da puca, a nekolicina prozora bila je razbijena. Kuća je bila u izrazito lošem stanju. Sama koža mi se ježila dok sam ja posmatrala.

Pogledala sam u Zayna. "Što je ovo?"

Lice mu je bilo blijedo, a oči tužne. "Ovo je bio moj dom."

Dah mi je zastao."Dom?"

"Ovdje sam živio." Okrenuo je lice prema mom. "Prije nego što su me roditelji izbacili."

Ispustila sam štikle iz prstiju, te dlan prislonila na usta pokušavajući prikriti jecaj. "Ovo je..."

"Znam", rekao je tiho. "Žao mi je što si ovo uopšte morala vidjeti."

Shvatila sam, on se sramio ovoga. Udahnula sam. "Mogu li ući unutra?"

Glava mu je klonula. "Ne. Ne želim da budeš u takvom okruženju."

Dok se vezalo za njega, sve sam željela vidjeti. "Želim to, Zayn. Molim te."

Prošao je prstima nervozno kroz kosu i skrenuo pogled. "Dobro."