Jedna noć

»Nisam spremna.

Ava P.O.V

"Šta je Zayn htio od tebe?", upitao me je Alex, hodajući pored mene.

"Ništa", rekla sam, slijezući ramenima. "Slučajno smo se susreli i to je to."

"Dobro", klimnuo je glavom. "I bolje je tako."

"Zašto?"

"On nije dobar za tebe."

Dovraga. Šta je sa svima i tim Zaynom. Zar ga baš nitko ne voli?

"A zašto?", izletjelo mi je.

"Ne samo za tebe. Ni za koga nije dobar."

"Zašto svi loše govore o njemu?"

"Zato jer je tako. U mutnim je poslovima. Jednom je bio uhapšen, ali je nakon nekoliko dana pušten."

Okrenula sam se prema njemu razgoračenih očiju. "Uhapšen?"

"Da." Klimnuo je glavom.

"Zbog čega?"

"Uhvatili su ga sa oružjem u školi, a i napao je nekog dečka."

Uzdahnula sam. Dovraga, ipak sam se nadala da nije toliko ozbiljno što ga svi izbjegavaju. " Kako je onda i dalje sa nama u školi poslije svega što je uradio?"

"Ne znam", rekao je slijezući ramenima. "Bit će da ima nekoga moćnog uza se."

"Da", rekla sam tiho, probavljajući sve ove informacije.

"Je li tebi sada bolje? Nadam se da se tvoji neće puno zabrinuti."

"Jeste. Hvala ti", nasmiješila sam se. "Tata je sada na poslu. Jedino mama, ali čim me vidi sve će proći."

"Pretpostavljao sam."

Svakim korakom bila sam sve bliže velikoj, bijeloj kući te sam glasno uzdahnula.

"Stigli smo", promrmljao je tiho Austin.

Okrenula sam se prema njemu. "Hoćeš li da uđeš sa mnom? Mama bi voljela da te vidi."

"Ne." Odmahnuo je glavom. "Imam trening za pola sata, pa je samo pozdravi. Drugi put."

"U redu", klimnula sam glavom. "Hvala ti što si me dopratio."

Dok nisam ni shvatila šta se događa njegovi prsti obuhvatili su moje, a naši pogledi su se susreli. "Ti znaš da ću uvijek biti tu za tebe, zar ne?"

Stidljivo sam se nasmiješila. "Da. Znam."

Približio mi se za jedan korak, tako da smo sada bili odvojeni svega nekoliko centimetara. Njegov vreli dah udarao je u moje lice. Polahko je spuštao svoju glavu prema mojoj i osjetila sam kako mi koljena klecaju. Međutim to nije bilo od toplih osjećanja ili uzbuđenja, nego čisti i potpuni strah.

Još centimetar i naše usne su spojene.

Najednom, moje tijelo se naglo odmaknulo od njegovog i pala sam na pod. Od udarca u leđa i bolnih sjećanja suze su počele da mi kvase lice. Osjetila sam njegove ruke kako obuhvataju moja ramena.

"Ava", tiho je prošaputao. "Ava, oprosti, ja...", mucao je.

Njegov dodir mi nije prijao te sam se odvojila od njega i ustala.

"Oprosti", tiho sam promucala i otrčala prema kući.

Čim sam otvorila ulazna vrata zastala sam u hodniku da se barem malo smirim. Mama me ne smije vidjeti ovakvu. Obrisala sam suze sa lica i udahnula nekoliko puta.