Jedna noć

»Ubit ću te.

Ava P.O.V

"Harry?" Zayn je upitao ispresjecanim dahom.

Dlanom sam prešla preko vlažna obraza. "Da."

Zayn je prstima prošao kroz kosu. "Kako znaš da je to bio on?"

"Glas. Ispočetka, znala sam da mi je poznat. Sada, kao da sam ga čula kako govori u onoj sobi. A zatim je stavio naočale, iste kakve je imao otmičar onaj dan, Zayn."

Zayn je lice zario u dlanove, a zatim podignuo pogled prema meni. Brzim korakom mi je prišao i obuhvatio dlanovima moje obraze. "Sada se smiri, u redu?" rekao je, brišući suze sa moga lica. "Sve će biti u redu."

Klimnula sam glavom, pokušavajući zadržati dah.

Zayn me je uzeo za ruku i krenuo prema vratima. Uhvatio je za kvaku, ali ništa. Vrata se nisu otvarala. Udahnuo je te ponovio isto. Ništa. Odjednom, ispustio je moju ruku iz svoje te šakom udario od vrata. Sa druge strane, začula sam smijeh.

"Otvorite vrata!" povikao je.

Smijeh sa druge strane je sada bio još glasniji. "Zar vam nije lijepo unutra?" prepoznala sam Harryev glas.

Zayn je čelo naslonio na vrata. Žila na vratu mu se napela i neumorno kucala. "Harry, zažalit ćeš zbog ovoga."

"Zar nisi shvatio da sada nemaš baš ništa od prijetnji?" upitao je Harry.

Zayn je frknuo. "Zašto ne budeš muško pa ne uđeš u sobu da na miru razgovaramo?"

Vidjela sam kako se kvaka pomjera, a zatim se ponovo umirila. "Ipak ću vas ostaviti malo nasamo. Samo nemojte biti nestašni."

Zayn je udario dlanom od vrata. "Ubiti ću te, Harry! Otvori!" Zvuk nečijih peta je bio sve tiši i shvatila sam da nikoga više ispred vrata nije bilo.

Drhtavim korakom, približila sam se Zaynu. Stavila sam dlan na njegova leđa koja su drhtala. "Sve će biti dobro."

Zayn se stegnute čeljusti okrenuo prema meni. Njegove oči su gorjele, pune bijesa i ljutnje. "U ovakvoj situaciji bi ja tebe trebao da tješim, a ne ti mene."

Koliko god to bilo ludo u ovakvoj situaciji, nasmiješila sam se. "Mene nije strah."

Namrštio se. "Kako to misliš, nije te strah?"

"Ne znam ni sama", rubovi usana izvili su mi se u osmijeh. "Pošto si ti tu, osjećam se nekako sigurnom."

Sigurno sam počela da ludim. Nema drugog opravdanja.

Njegovi prsti se zavukoše u moju kosu te me privuče sebi na prsa. Osjetila sam kako spušta nježne poljupce na moju kosu, dok me sve više privija uz svoje tijelo. "Tebe neće povrjediti. Neka uzmu mene, ali malena tebe ne dam. Samo, sada je ispit za nas. Ili ćemo vjerovati jedno drugome ili će nas Harry pobjediti. Na nama je što ćemo izabrati."

Harry P.O.V

"Šefe, do kada ćemo ih držati u onoj sobi?" trznuo me Jackov glas.

Prstima sam se počešao po bradi. "Da li se čuju ikakvi glasovi iz nje? Da li su se svađali?"

Jack je odmahnuo glavom. "Ne. Ovaj...", prstima je nervozno prošao kroz kosu.

"Što?"

"Više smo čuli nešto nalik smijehu."

"Smijehu?"

"Da."

"Kakav smijeh?"

"Ženski šefe."

Ta glupača! Šta joj sada uopšte može biti smiješno? Ako nije shvatila ja sam ih zatvorio u onu sobu. Zatvorio! Mislio sam da će se ona posvađati sa njim jer je zbog njega ponovo upala u opasnost, ali što ona radi? Smije se sa njim.