Jedna noć

»Bijes.

Zayn P.O.V

Prolazio sam kroz sobu ispunjenu krhotinama stakla, krvlju i svih onih razbijenih porculanskih vazni i posuda.

Bijes je razarao moju nutrinu. Pomisao na nju kako je sada u nečijim tuđim rukama, kako joj netko može nauditi ili je čak povrijediti u potpunosti me je razdirala.

Niall je trčećim korakom ušao u sobu. "Imamo snimak."

Ustao sam na noge i krenuo za njim. Sa obzirom da su napadači pucali direktno u kamere koje su stajale ispred kuće mislili smo da nećemo uspjeti ništa pogledati, ali imali smo barem malo sreće. Niall nam je to ipak uspio popraviti. Ušao sam u ogromnu mračnu sobu koja je bila ispunjena televizorim, od poda do stropa. Pogledao sam u Victora koji je sjedio u jednoj od fotelja i posmatrao televizor ispred sebe. Lice mu je bilo namršteno, a šaka na rukama stegnuta. Prišao sam mu. Nakon nekoliko kucanja po nekim tipkama, Niall se odmaknuo od jednog televizora i pokazao mi rukom na njega. "Gledaj."

Pogledao sam u njega.

Naša kuća. Sve je mirno. Nikoga nema ispred nje. Najednom, vidim kako se ulazna vrata otvaraju i zatim se pojavljuje Ava. Pada na koljena i zagnjuruje lice u ruke. Plače? Zašto dovraga plače?

Odjednom, u kadar ekrana uskače muškarac sa crnom duksericom na sebi i crnom najlonkom preko lica. Čekam kada će joj se još više približiti da bi mu mogao pogledati barem cipele koje nosi ili neki neoprezni pokret kojim će se odati. Barem jedan pogled prema kameri i imat ćemo njegove oči, to bi nam pomoglo u svemu. Stavlja joj nešto na usta i ona se automatski onesvješćuje u njegovim rukama. Napadač se tada povlači prema nazad i vuče je za sobom. Osjetim kako mi tijelo podrhtava. A u mozgu se pojavljuje samo jedna želja. Želja za osvetom onome ko joj je ovo napravio.

"Ali zašto je nosi tamo? Zašto je nije nosio prema naprijed?" zamuckivao sam. Ovdje nešto nije valjalo.

"Poznavao je ovu kuću." Victorov glas stigao je do mene.

Trznuo sam se. "Kako to misliš?"

"Znao je gdje koja kamera stoji i do kojeg mjesta treba ići da se ne bi u potpunosti otkrio. Otmičar je netko iz naše kuće."

Ta jedna rečenica, udarila me je poput šake u želudac.

Sve je polahko padalo na svoje mjesto. Niall i ja razmijenili smo poglede.

Otmičar je osoba koja mi je slala sve one poruke.

Ovo nije osveta njoj, ovo je još gore. Ovo je osveta meni.

....

Začuo sam škljocaj vrata. Pogledao sam prema njima, te vidio Nialla kako proviruje glavu.

"Mogu li brate?" upitao je.

Klimnuo sam glavom.

Prošao je pored vrata i sjeo pored mene na krevet. Potapšao me je rukom po koljenu. "Šta ima?"

"Šta hoćeš Niall?"

"Ne možeš ovako, Zayn."

"Kako to?"

"Moraš se otarasiti svega ovoga. Izludjet ćeš."

"Kako da se otarasim Niall? Dovraga!" Frknuo sam.

"Nisi ti kriv."

"Da, jesam", prekinuo sam ga. "Da sinoć nije ostala ovdje to se ne bi ni desilo. Ali ostala je. Zbog mene."

"Zayn..."

"Ne. Niall. Samo... samo prestani."

"U redu." Ustao je. Prošao je nervozno kroz kosu, trljajući se prstima po sljepočnici. Znao sam da nešto krije.