Jedna noć

Druga sezona.

5 godina kasnije

Kao što sam prije osluškivao otkucaje kazaljke na satu, tako sada osluškujem tupe udarce nepoznatih peta od pločnik.

Tup. Tup. Tup.

Začujem škljocaj brave, a zatim i pomjeranje željezne ograde. "Tetovirani", osjećam guranje nečeg tvrdog uz moje rame. "Ustaj na noge."

Mršteći se, otvorim oči. Čuvar Smith, izborani i proćelavi tridesetogodišnjak, stoji ispred mene sa neveselim izrazom na licu. "Imaš saslušanje."

Automatski, moje tijelo se pridiglo u sjedeći položaj dok sam dlanovima trljao oči. "Kakvo sada saslušanje?"

"Otkud bih ja to mogao znati?" promrmljao je nezainteresovano. "Ajde, idemo."

Zbunjeno, klimnuo sam glavom i krenuo za njim. "Znaš o čemu se radi, zar ne?" upitao sam ga, dok smo hodali do kancelarije upravnika zatvora.

Ništa nije odgovarao.

Rukama koje su stajale u lisicama, grubo sam prešao preko lica. "Neki smrtni slučaj?" nastavio sam.

I dalje ništa nije govorio. Jebi se, debilu.

Još je više ubrzao svoj hod, dok su kapljice znoja klizile niz moje čelo i vrat. "Da li mi produžuju kaznu?"

Smithovo lice se nakratko ozarilo i znao sam, to je to. Ovaj pakao će trajati još duže.

Napokon, Smith i ja stižemo do upravnikovih vrata. Kucajući jednom na njih, Smith ih je odškrinuo puštajući me da prvi uđem. "Ulazi", procijedio je.

Čim sam zakoračio u prostranu prostoriju upravnika Collinsa, jeza je prostrujala mojim tijelom. Ovog čovjeka sam do sada vidio dva puta u životu. Prvi put, kada sam se tek predao policiji, te drugi put kada mi je izrekao kaznu od sedam godina zatvora.

Njegova prosijeda kosa bila je začešljana u desnu stranu, dok su umorne plave oči bile usmjerene prema nekim papirima na stolu. Plavom hemijskom je nešto zapisivao na njima, ne obračajući pažnju na naš ulazak. Njegovo plavo odijelo koje je zračilo otmjenošću i sređenošću, u potpunosti je pariralo mojoj izgužvanoj bijeloj potkošulji i crnoj trenerci.

"Dobar dan", nakašljao sam se.

Collins je podigao pogled prema meni, naslanjajući se u svoju kožnu fotelju. Rukom je pokazao Smithu da mi skine lisice te da sjednem.

"Zayn Malik", promrmljao je, dok sam sjedao ispred njega. Pogurnuo je svoje naočale još više na nos. Smithu je pogledom pokazao da napusti kancelariju.

"Taj sam", uzdahnuo sam.

Lupkajući prstima po drvenom stolu, izmaknuo je papire sa svoga stola te me pogledao direktno u oči. "Pratio sam tvoje ponašanje ovdje."

Glava mi je klonula. Tuče u koje sam konstantno upadao sigurno nisu ostavile dobru sliku o meni. "Dobro."

"Ponekad mi ličiš na mene", uzdahnuo je.

Pogledao sam ga u oči. "Molim?"

"Da", nasmiješio se, kao da i njemu to nestvarno zvuči. "Ja sam bio kao ti. Svojeglav, tvrdoglav, uporan, sebičan u onome što je moje."

Rubovi usana izvili su mi se u osmijeh. "Ima jedna razlika."

Namrštio se. "Kakva?"

"Vi ste bile sebični sa onim što je vaše, a ja nemam baš ništa."

Zavalio se još dublje u svoj naslonjač. "A što je sa onom plavokosom djevojkom? Mislio sam da ste vi..."

"Nema nas", dahnuo sam. "Nas dvoje smo već dugo završena priča."

Njegove oči su se raširile, a usne skupile u tanku crtu. Nekoliko me je trenutaka posmatrao, a potom kimnuo. "Gdje je ona sada?" upitao je.

Osjetio sam kako muka obuzima moj stomak. Samo sjećanje na nju i sve u vezi sa njom, pridavalo mi je osjećaj mučnine i povračanja. "Ja... ne volim o tome pričati."

Nagnuo se naprijed prema stolu i ruke stisnuo u šake. Zagledao mi se u oči. "Reci mi."

Prstima sam nervozno stiskao svoja koljena. U glavi mi je brujalo. "Kada sam je poslednji put vidio bila je zaručena."

Collinsovim licem preletjelo je nešto nalik razočarenju, a zatim je opsovao. "Dovraga!" Skočio je na noge, nervozno hodajući po svojoj kancelariji. Činilo se kao da sada uopšte ne obraća pažnju na mene. Napeti pogled je usmjerio prema prozoru, a zatim glasno uzdahnuo.

Zaprepašteno sam ga gledao i dalje ne vjerujući da je ovo onaj staloženi gospodin kojeg poznajem. Što je onda ovo sada? "Zbog čega je ovo uopšte bitno?" upitao sam.

Collins je još jednom pogledao kroz prozor, a zatim me pogledao u oči. "Potrebna nam je ta djevojka."

Dahnuo sam. "Ja više nemam nikakve veze sa njom. Nisam je vidio već pune dvije godine."

"Malik!"

Naglo sam podigao glavu shvatajući da mi Collins pokušava privući pažnju. "Što želite od nje?" upitao sam.

Collinsov pogled je prodirao u moj. "Voliš li je?"

Osjetio sam kako mi bilo na vratu počinje tući ubrzanim ritmom. Nisam se sjećao kada mi je to pitanje neko postavio poslednji put. Osim... Protresao sam glavom, te pokušao smiriti disanje. "Kakvo je to pitanje?" ustao sam na noge, stajući sada samo nekoliko centimetara dalje od njega. Prkosno sam zurio u plave oči.

Neskriveno me proučavao, mršteći se. Njegov pogled bio je uporan. "Odgovori."

Dlanovima sam frustrirano prešao preko obrijane glave. "Ne volim je više. Ne osjećam više baš ništa prema njoj", obrecnuo sam se.

Nekoliko trenutaka, Collins me je nijemo posmatrao, a zatim se nakašljao. "Imam jedan prijedlog za tebe."

Oborio sam pogled na svoja izrezana zapešća, a potom ga pogledao. "Kakav prijedlog?"

"Ako pristaneš na ovo što ću tražiti od tebe, od danas si slobodan čovjek."