Zayn P.O.V
Otvorio sam vrata svoje sobe, puštajući je da prva uđe. Razgledala je oko sebe, a zatim vratila pogled na mene. Donja usnica joj je drhtala, a zelene oči su tužno gledala u moje. "Tako mi je žao."
"Zbog čega to govoriš?" dlanom sam joj obuhvatio obraze.
Odmahnula je glavom. "Zbog toga što si prisustvovao nečemu onakvom", prošla je prstima kroz kosu. "Nisi zaslužio da te onako nazove."
Osjetio sam kako mi se mišići opuštaju. "Malena, ovdje nisam bitan ja, sada si bitna ti. A to što je tvoj otac rekao... to je njegova stvar."
"Znam", glas joj je pukao, "samo... stid me je zbog njega, Zayn."
Dlanovima sam obuhvatio njezine obraze i osjetio kako su vlažni. Privukao sam je sebi i lice joj prislonio na svoja prsa. Njena ramena su se polahko počela sve više trzati, a zatim je briznula u plač. "Ne mogu da vjerujem da je ono moj tata", drhtala je.
Dlanovima sam prelazio preko njezinih leđa. "U redu je malena, u redu je...", šaputao sam.
"Da sam ostala u onoj kući, sada... sada...", nije mogla zavrsiti.
Jeza mi je prošla kroz tijelo na samu pomisao da je odlučila da ne dođe ovdje sa mnom. Obgrlio sam je rukama. "Sada si na sigurnom. Nemoj više uopšte misliti o onome što se desilo."
Ava je sklopila oči i čelo naslonila na moje. "Samo da znaš, ako ti dojadim reci mi to, ne želim da osjećaš obavezu pr..."
"Ava", rekao sam žestoko. Obuhvatio sam joj lice dlanovima i pričekao da otvori oči. "Da ti vidiš ono što ja vidim kada pogledam u tebe, ne bi čak ni pomišljala na nešto takvo. Ti si jedino što mi je bitno, jedino do čega mi je stalo i tu činjenicu niko i ništa ne može promjeniti. Zapamti to."
Slabašno mi se osmiješila. "Da li sam grozna osoba, ako ti kažem da sam najsretnija kada mi govoriš takve stvari?"
"Ako te to čini sretnom, ponavljat ću ih uvijek. Baš uvijek", uzdahnuo sam.
Stidljivo se nasmiješila i privila još čvršće uza me. "Mislim da ti nikada neću moći pokazati koliko te samo volim."
Nosom sam dodirnuo njezin. "Znam to, malena, osjećam."
"Neka uvijek bude ovako. Samo ti i ja. Ništa nam drugo ne treba."
Podigao sam ruku i pomilovao joj lice. "Malena, obećaj mi da ćeš uvijek tako misliti. Da ćeš me uvijek toliko voljeti."
"Obećavam", rekla je te utisnula nježni poljubac na moje usne. Obujmio sam njezine obraze te je privukao još bliže sebi. Jezikom sam prešao preko njezinih usana, uranjajući ga u njezina vrela usta. Njezine ruke odlutaše do mojih bicepsa i čvrsto ih stegnuše.
"Moja", promrmljao sam u njezine usne.
Tihi uzdah se istrgnuo iz njezina grla. Nevoljko je odvojila naše usne. "Uvijek sam bila tvoja, Zayn. Od prvog trenutka kada sam te ugledala, pa sve do danas - samo tvoja."
"Moja, moja, moja", ponavljao sam, ostavljajući sitne poljupce po njezinom vratu i čeljusti.
Tiho se nasmiješila, prolazeći prstima kroz moju kosu. "Tvoja sam."
"Zauvijek?"
"Zauvijek."
Ava P.O.V
"Zayn", promrmljala sam, prstima trljajući oči. Pridigla sam se iz praznog kreveta i razgledala oko sebe. Čitava soba bila je obasjana sunčevom svjetlošću. Odjednom, vrata kupatila se širom otvoriše i na njima se pojavi Zayn.
YOU ARE READING
Jedna noć
Fanfiction"Zašto su mi njegove usne tako poznate?" #BWWA2015 Winner © 2015 by adna36. All rights reserved. Cover by: @imwithcupid