Jedna noć

»Ovo je kraj.

Zayn P.O.V

Nakon što sam je izveo u dvorište, činilo se kao da tek sada počinje dolaziti k sebi. Njene zelene oči su bile zamagljene, a usne je nervozno grickala dok je gledala negdje u daljinu.

Uzdahnuo sam te dlan stavio na njezinu koljeno. "Malena, reci nešto."

Nije sklonila moju ruku te sam je tu i ostavio. "Zatvorio nas je u kuću, Zayn", odjednom je rekla.

Pogledao sam je u oči. "O čemu govoriš?"

Tužno se nasmiješila, prvi put danas. O Bože, tako mi je falio ovaj osmijeh. "Moj otac, sve ove dane nas je držao zatvorene u podrumu. Tukao je mamu i mene. On je psihopata."

Glava mi je klonula, dok sam drugom rukom stezao drvenu klupu na kojoj smo sjedili. "Zašto ste to trpile?"

"Nismo imala druge mogućnosti. Mama ga je jutros uvjerila u to da će nas ljudi početi tražiti, a i Sara i Alicia su se trebale vratiti danas iz svog rodnog mjesta. Mene je pustio da odem do škole, a mama ja ostala kući. Dogovorile smo se da će ona pokupiti svoje stvari dok tata bude na poslu, te da ćemo otići odavde. Da ćemo pobjeći. Ali nje nema. A mene je strah da se vratim kući."

Osjetio sam kako mi strašna bol probada prsa. Tako sam je silno želio zagrliti, reći joj da sam ja tu za nju, ali sam se plašio. Plašio sam se da će me odgurnuti od sebe, da će mi ponovo reći kako me ne želi pored sebe, kako sam ja taj koji joj je uništio život. Stoga, mirno sam sjedio, dlan i dalje držeći na njezinom koljenu. Toplina njezina tijela kao da je prelazila na mene, grijući cijelu moju utrobu. Pokušao sam se zaustaviti, ali nisam mogao, riječi su same potekle:"Znaš da se ne moraš vratiti kući. Ja sam tu."

Kao da je tek sada shvatila pored koga sjedi, njezine oči su pogledale u moje, a zatim je sklonila moj dlan sa svoje noge. "Oprosti što te zamaram sa ovim... ja samo... što ako ju je Viktor uhvatio Zayn? Što ako on sada upravo drži moju majku?"

Koža mi se naježila na samu tu pomisao. "Jedino nam ostaje da se nadamo da je kod kuće."

Protresla je glavom. Uzdišući, ustala je sa klupe te pogledala u mene. "Moram ići kući."

Uhvatio sam je za ruku. "Nigdje ti ne ideš."

"Molim?"

"Čula si me. Neću dozvoliti da ti tvoj prokleti otac ponovo uradi nešto nažao. Moraš se negdje sakriti, u redu? Viktor te traži i ne želim ni pomisliti što bi se dogodilo da te pronađe."

Nervozno se nasmiješila. "Nećeš mi ti govoriti što ću raditi, Zayn. Uostalom, mogu se brinuti sama za sebe."

"Dok sam ja ovdje, čuvati ću te."

Činila se zatečena mojim riječima. Zatreptala je. "Što ti misliš da si?"

"Ha?"

"Čuo si me. Što ti misliš da si, Zayn? Prvo mi jednom uništiš život, onda se ponovo vratiš u njega i uradiš isto? A onda ti ni to ne bude dovoljno, te počneš govoriti o tome kako me neko želi ubiti? I to je, ni manje ni više, no tvoj šef, Viktor."

Uzdahnuo sam. "I dalje misliš da lažem?"

Nervozno je prošla prstima kroz kosu. "Ne. Što je najgore u svemu tome, ponovo ti vjerujem. Ali, zar više nisi shvatio koliko si samo loš za mene? Sa tobom su samo problemi, Zayn. Samo problemi!"

"Misliš da ja to nisam shvatio? E pa, shvatio sam. I žao mi je zbog toga, ali što da radim. Da se ubijem, to želiš? To bi voljela?" glas mi je drhtao, i sam strahujući od njezina odgovora.