Jedna noć

»Uvijek sam te volio.

Ava P.O.V

Kroz trepavice vidim kako se njegovo lice približava mome, na što naglo ustuknem. Dlanovima se odgurnem od njegova prsa, jedva dolazeći do daha.

Rastvorenih usana, Zayn me je gledao isuviše bolnim pogledom. Pogledom u kojem pronalazim sve ono kroz šta smo i on i ja prolazili sve ove godine. Pogledom prelazi preko mojih usana, obraza, kose, zaustavljajući se na mojim očima.

Drhtavi dlan prinesem mojim grudima. "Trebala bih ići. Već je kasno."

Kao da ga to nakratko vrati u stvarnost, blijedo se osvrne oko sebe. Klimne glavom. "Da li će netko doći po tebe?"

Uzdahnem. "Ne, ovaj... zaustavit ću taksi ili..."

Njegove obrve poskoče. "Ja ću te odvući kući."

Kao opržena, odmahnem glavom. "Ne. Stvarno nema potrebe. Mogu i sama." Ne mogu više biti u njegovoj blizini.

"Nećeš se vraćati sama, Ava. Kraj priče", kaže, mršteći se.

"Neću sama", procijedim, "sačekati ću taksi."

Nakrivi glavu u stranu. "To jeste, vozit ćeš se sa nepoznatom osobom."

Prekrstim ruke na stomaku, a zatim ga pogledam. "A sa tobom je kao sigurnije?"

Ponosno, klimne glavom. "Da. Mene barem poznaješ."

"Stvarno te poznajem", kažem kroz smijeh.

"Ava, ideš sa mnom", kaže mirno.

Uzdahnem, a zatim se uspravim. "Neću se voziti sa tobom."

Vidim kako mu se čeljust grči. "Ideš sa mnom, Ava!" kaže, sve više i više povisivajući glas. Već sam sada znala da su mu živci pri kraju te da ga ne trebam dalje provocirati.

Nadurila sam se. "Kako znam da mi nećeš učiniti ništa nažao?" upitam.

Skrene pogled prema vodi, a zatim ponovo pogleda u mene. "Gledaj na to ovako: ako ti taksista nešto nažao uradi, ti ne znaš ništa o njemu... ime, prezime, broj telefona... ništa. Dok, ako taj netko budem ja. O meni znaš baš sve. Uostalom mislim da policiji neće biti teško da pronađu u svojim podacima bivšeg zatvorenika. Zar ne?"

Zubima zagrizem usnicu, a zatim ubrzanim hodom prođem pokraj njega. "Idemo."

Zayn P.O.V

Nakon što sam se parkirao na prilaz ispred njezine kuće, činilo se kao da nijedno od nas dvoje ne želi prekinuti tišinu koja se nadvila nad nama.

Odjednom, trznuo sam se kada sam začuo pomjeranje na sjedištu. Pomeškoljila se u mjestu, a zatim uzela za kvaku na vratima. "Hvala ti što si me dovezao, Zayn", uzdahnula je, "laku noć."

Okrenuo sam lice prema njoj, posmatrajući je. Vidio sam kako otvara vrata, na što sam je naglo uhvatio za zapešće. Ukočila se u mjestu, ne pomjerajući se. "Samo minutu", šapnuo sam.

Osjetio sam njezino uzdrhtalo disanje, a zatim se vratila na svoje sjedište. Zatvorila je vrata za sobom, držeći pogled usmjeren ispred sebe. "Što želiš, Zayn?" upitala je.

Zabacio sam glavu na naslon iza sebe, te glasno uzdahnuo. "Da li si sretna, Ava?"

Začuo sam kako je njezin dah zastao, a zatim je lice okrenula prema mom. "Zašto me to pitaš?" upita drhtavim glasom.

Sklopio sam oči. "Samo... samo mi odgovori."

Automobil je ispunila mrtvačka tišina. "Jesam", najednom odgovori.