Jedna noć

»Ljubio me je kao da me želi obilježiti.

Zayn P.O.V

Ležao sam na leđima, dok je Ava iscrtavala sitne kružiće po mojim prsima. Sklopio sam oči i prstima mrsio njezinu kosu. "Smiruje me dok to radiš."

Začuo sam njezin tihi smijeh. "Stvarno?"

"Da."

Nastavila je iscrtavati kružiće. "Jesi li bolje sada?" upitao sam je, prisječajući se suza na njezinom licu.

Dahnula je. "Jesam."

"Prepao sam se kada mi se nisi javila na telefon."

"Znam", uzdahnula je. "Oprosti."

"Hej", prekinuo sam je. "Nema potrebe da mi se izvinjavaš, samo... uvijek mi se javi.  Brinem se. Prepao sam se da ti se nešto dogodilo."

Osjetio sam kako se još više privija uz moje tijelo. Rukama sam je privukao sebi na prsa. "Rekla sam ti već da sam sa svojim ocem sve riješila. On mi ništa neće uraditi."

Još da ja mogu da povjerujem u to.

Otvorio sam oči i pogledao u njezino lice. "Zbog čega mu toliko vjeruješ?"

Čelo joj se namrštilo. "On je moj otac, Zayn."

"Ne", odmahnuo sam glavom. "Ima tu nešto više od rečenice, on je moj otac."

"Zašto si toliko protiv njega? Uopšte ga ne poznaješ."

"Stvarno moram da poznajem lika koji te je udario? On je gad, Ava."

"To nije razlog da ga nazoveš gadom!" procijedila je. Pridigla se u sjedeći položaj, dok je pogledom pržila moje lice.

"Da, jeste."

"A kako bi onda tebe trebala da nazovem?" ispljunula je. Čim je ta rečenica prešla preko njezinih usana, primjetio sam kajanje na njezinom licu.

Osjetio sam kako mi srce lupa sto na sat. Nije ovo rekla. Ne. Nema šanse da je moja Ava ovo rekla.

Ustao sam sa kreveta i pogledao u nju. "Nisi to rekla."

"Zayn", spustila je pogled, ne gledajući u mene.

Protresao sam glavom. "Učinilo mi se, zar ne Ava?"

Vidio sam kako joj se oči pune suzama. "Nisam to mislila."

Udario sam šakom od zid. "Nisi to jebeno rekla, Ava!"

Začuo sam škripu kreveta, a nedugo zatim osjetio sam i njezine sićušne dlanove na mojim leđima. Pogledao sam je preko ramena. "Kada ti kažem nešto što ti ne odgovara, ti ćeš uvijek spominjati moju prošlost?"

Nervozno je prošla prstima kroz kosu. "Znaš da nisam tako mislila."

"Ništa ja ne znam, Ava", uzdahnuo sam.

"Zayn", dahnula je. "Razumi me, molim te. On je moj otac. Osim njega i mame nemam nikoga. Baš nikoga."

"Imaš mene", izletjelo mi je.

Naše oči se susretoše, a njezine usne se izdigoše u blagi osmijeh. "Znam, ali me je strah. Što ako je sve ovo samo san? Što ako se sutra probudim i ničega osim mene ovdje ne bude? Ako ne bude tebe, ako ne bude nas?"

Dlanovima sam obuhvatio njezine obraze, a čelo prislonio uz njezino. "Ne znam kakav je taj san, ali jedno znam. Kada se probudiš, ja ću biti ovdje. Kada sam ti rekao da te volim princezo, to sam stvarno i mislio. Shvati to već jednom."

Rukama je obgrlila moja leđa i snažno me zagrlila. Lice je prislonila uz moja prsa. "Oprosti što sam ono rekla, nisam to mislila."

Uzdahnuo sam. "Znam, ljepotice, znam."