Jedna noć

»Ako odem od tebe, da li ćeš napokon biti sretna?

Zayn P.O.V

Moja princeza je ležala na bolničkom krevetu, prekrivena bijelom plahtom. Prste sam spustio na njezinu mehku kosu i nježno prešao njome. I dalje se nije budila.

Iako je prošlo 24 sata, krupne zelene okice još uvijek se nisu susrele sa mojim.

Sjeo sam na stolicu pored njezina kreveta i uzeo njezinu ruku igrajući se sa njezinim prstima. "Zašto se više ne probudiš?" prošaputao sam. "Zar ti više nije dosadilo toliko ležati?"

Čekao sam da li će mi nešto odgovoriti, prkosno i otresito samo kako ona zna, ali njezin glas se nije čuo.

"Nikada nisi voljela pažnju, stoga mislim da bi se trebala probuditi",  dlanom sam milovao njezinu kosu. "Znaš, tvoji roditelji su u hodniku i oni to isto žele. Svi mi to želimo, princezo. Molim te, probudi se."

Pogledao sam u njezinu mekanu i besprijekornu kožu te spustio usne na njezino čelo. Ponovo sam sjeo na stolicu i sklopio oči. Uzdahnuo sam. "Pošto sam siguran da me čuješ, a ne želim da ti bude dosadno, što misliš da ti pričam o nečemu? Možda o nama?"

Glavu sam naslonio na njezin jastuk, a dlanom obuhvatio njezin. "Ava, plašim se. Plašim se da najljepše zelene oči više neće gledati u moje. Plašim se da ćeš me ostaviti. Plašim se da se nećeš probuditi i da ću ja biti glavni krivac za to. Ja sam te odveo u ono skladište... da mene nije bilo, sada bi sve bilo u redu, a sada... Harry je bio u pravu kada je rekao da ne zaslužujem da živim. Ne zaslužujem ništa ovdje, Ava. Da li sam...da li sam ja, proklet? Da li ću ići u Pakao zbog svega što sam radio? Uništio sam ti život ljepotice i sve mi se nekako čini da ću to uvijek raditi. Možda ako odem iz tvoga života, možda sve bude drugačije? Možda onda budeš sretna? Što kažeš? Da li bi mi to dozvolila? Da li bi me pustila da odem iz tvoga života? Da li bi..."

"Ne."

Naleta adrenalina i uzbuđenja prostruja kroz moje tijelo. Taj zvuk. Taj glas. Otvorio sam oči utapajući se u najljepše zelene dragulje. Zurio sam u nju jedan dug trenutak, a zatim sam polahko stavio dlan na njezin obraz, plašeći se da je ne povrijedim. "Probudila si se?"

"Stvarno mi ne daš nimalo spavati, Zayn Malik", nasmiješila se.

Rubovi usana su mi se izvili u osmijeh, te sam nemajući više strpljenja, usne spustio na njezine. Samo sam ih nježno držao prislonjene na njezinima, želeći ih osjetiti pod svojima. Kada sam osjetio njezine vrle usnice pod svojim, htjeo sam povikati na sav glas - Živa je. Živa je!

Odvojio sam usne od njezinih i lice zario u njezin vrat. "Tako sam se uplašio", prošaputao sam.

Njezini dugi prsti spustiše se na moju kosu te blago prođe njome, spuštajući se na moj vrat. "Što se dogodilo?" upitala je.

Pogledao sam je u oči. "Ničega se ne sjećaš?"

Skrenula je pogled. "Bili smo u onoj sobi... Harry me je odgurnuo od sebe i... pala sam. To je sve što znam."

Dlanovima sam obuhvatio njezine obraze. "Sada si dobro malena, to je sve što je bitno."

"Zayn, što se desilo kasnije? Kako si se spasio? Gdje je Harry?"

Lažno sam se nasmiješio. "Sve je dobro ljepotice. Važno je da se završilo. Sada spavaj, potreban ti je odmor, a ja ću tvojim roditeljima reći da si se probudila. Siguran sam da se brinu." Spustio sam poljubac na njezin obraz i ustao sa kreveta.

"Zayn", njezin glas me je zaustavio. Zastao sam, ne okrečući se prema njoj. "Što se desilo?" ponovila je.

"Ava."