Perfect life or just illusion? INeymar JrI

'Surprise'

-pip pip pip-alarm.Jutro,zar već?Ali još uvijek mi se spava!Onako lijeno i pomalo mrzovoljno se ustajem iz kreveta.Gledam prema krevetu prekoputa mene.Tamo inače spava Katarina.Nje još uvijek nema.Krasno..Gdje je ona više?Dali joj se što dogodilo?Jer ako je...krivit ću sebe do kraja života.Ono..koja situacija..dobiješ karte za Barcelonu,pozoveš svoju bff i onda ona pogine...još će reći da je se želim rješiti.Uf...okrećem se prema velikom,raskošnom ormaru.Hm,što danas obući?Uzela sam nekakvu šarenu majicu i kratke hlače.Ipak je ljeto.

,,Bu!"

,,Aaaaaaa"-skačem u zrak od straha,a srce mi tuče 100 na sat.Okrećem se i ugledam svoju bff kako se valja po podu od smijeha.Ha ha ha...jako smiješno -.-

,,Pa jesi ti normalna?Znaš li kako se me prepala?"-pomalo već i vičem.Mrzim kad mi netko iznenada priđe iza leđa.

,,Martina smiri se.Nisam te htjela naljutiti"-pravda se.Ali je,naljutila me.

,,Uostalom...gdje si ti cijelo ovo vrijeme,ha?Znaš li kako si me zabrinula?"

,,Martina...ne brini.Bila sam na sigurnom."

,,Ma jeli?Ja se tu cijelu noć brinem za tebe,a ti na sigurnom.Gdje si bila?"

,,Hhhhh,kod Lea"

,,Kojeg Lea sad?"

,,Kod Messi-a"-pa naravno..gdje drugdje nego kod njega.

,,A ja mislila da voliš onog svog umobolnog Neymara"

,,Kao 1.on nije umobolan..ok?A kao drugo nije htio."

,,Hah,oćeš reći da te odbio?Curu poput tebe je odbio?"-začuđeno sam pitala i pritom podignula lijevu obrvu.Uh,što volim to raditi.

,,Pa da...ni ja ne mogu vjerovati ali Martina...on je lud za tobom"

,,MOLIM?Hoćeš reći da te odbio zbog mene?"

,,Yap...Martina Martina..kradeš mi dečka ;)"

,,Čuj Katarina...on se meni ne sviđa niti će mi se ikad sviđati,ok?"-počela sam se opravdavati.

,,U redu je Martina.Ne ljutim se ja na tebe.Slobodno flertaj s njim.Imaš tu jedinstvenu priliku."-haha...ona mene nasmijava.

,,Gle Katarina ne ne i ne"

,,Stvarno si čudna.Pruži ti se prilika da budeš sa popularnim nogometašem a ti odbijaš,pfff."-otpuhnula je.Pa što ako ne želim biti njegova cura?Svatko ima svoj ukus.

,,Da da da kako god.Idem van trčati.Ponesti ću i mobitel pa me zovi ako trebaš."

"Joj,ti i tvoje trčanje.Samo idi...nazvat ću te ja ako budem trebala."-preokrenula sam očima i izašla van.Kakav ona problem ima sa trčanjem?Ja želim imati zdrav život.Čudna sam,ha?Pa neka sam.Naviknuta sam na nadimke čudakinjo i slično.Čudna sam im jer želim imati zdrav život i zato što izbjegavam brzu hranu.Mislim,naravno da volim pojesti koju pizzu ili otići u Mc'Donalds ali to idem jedanput godišnje.Ponavljam,čudno ha?Dok sam trčala na ruci sam imala mali aparatić za mjerenje pulsa,tlaka i koliko sam km prešla.Najviše sam pretrčala 10km.Znam znam...luda sam.No,ja želim biti u kondiciji.Prije sam išla u teretanu,ali više baš i ne idem tako često.Wow,imam novi rekord.A to je 12km.12km sam ja pretrčala.Bravo za mene.Da malo predahnem,sjela sam na nekakvu klupicu u parkiću.Tamo je bilo puno male djece.Prije bi ih nazvala bebama.Dok sam ih promatrala kako se bezbrižno igraju počela sam razmišljati.Otišla sam kako se to kaže,u moj svijet.Kako mi je zapravo bilo lijepo dok sam bila dijete.Kad mi je jedini problem u životu bio da sam propustila najdraži crtić.Tada nisam imala nikakvih briga.No,tada sam željela silno odrasti.Biti veća...željela sam shvaćati neke stvari..ali,nisam očekivala ovakvo sranje.Vrlo rado bi se vratila u djetinjstvo.Doba barbika i crtića.Pretvaranja da si neka čarobna vila...da ćeš otjerati svo zlo sa ovoga svijeta.Ne želim više biti ovakva...ne želim biti zrela,želim biti opet dijete.Igrati se i gledati crtiće.Iz misli me prenuo pogodak u glavu.

,,Auč"-zajaukala sam.Do mene je dotrčao neki mali plavokosi klinac.Baš je slatki.

,,Opjosti"-ispričao se.Barem je kulturan-,,moj tata je plejako bacio joptu"

,,Ma u redu je."-njegov tata je dotrčao do njega.Stvarno sam se iznenadila kad sam ga vidjela.On mu je tata?

,,Davi oprosti prejako sam ti bacio loptu"

,,Tata,boje se isplicaj ovoj tu teti"-pokazao je na mene.

,,Oprosti"-pogledao me i nasmješio se.

,,U redu je"

,,Martina..što radiš ovdje..sama?"

,,Ma trčala sam i što to tebe uopće zanima?"-odbrusila sam mu,ustala se te krenula drugim putem.

,,Hej!Ja samo pokušavam biti pristojan"-viknuo je.Okrenula sam se prema njemu i odgovorila mu ovo.

,,Onda me izbjegavaj!"-okrenula se te napokon otišla.

_______________

Evo vam nastavak.Bio bi i prije ali maloprije sam došla iz škole.Nadam se da vam se sviđa.U idućem nastavku koji će biti ne znam kada ću vam pokušati dočarati zašto je Martina tako bezobrazna prema Neymaru.Nije bez razloga.Hvala svima koji su pročitali i stisnuli onu malu zvjezdicu :) čitajte i naravno uživajte!

Love ya!