,,Neymar..ja..."-krenula sam mu odgovoriti,ali dotrčala je Bruna do nas.Koja krava!Sve pokvari..
,,Ljubavi tu si."-krenula ga je poljubiti.
'Ne obraćaj pozornost,ne obraćaj' kvragu..priznajem pred svima.Ljubomorna sam!Ljubomorna na svaku curu koja mu se približi,pogleda,dotakne ili zagrli.Dok one njega grle drže cijeli moj svijet.Volim ga...što god on napravio,i dalje ću imati iste osjećaje za njega.Zgrabila sam njegovu ruku i prije nego ga je stigla poljubiti,on i ja smo se već poljubili.I...opet sam dobila taj osjećaj.Osjećaj da sam na sedmom nebu.Imam onu gamad od leptirića u želudcu...svaki put kad ga pogledam...imam osjećaj da sam iznad svih.A takav osjećaj je neprocjenjiv.On...Neymar da Silva Santos Jr. je sve što mi je trebalo,što mi treba i što će mi ikada trebati.Ne mogu više bez njega.,,To znači da?"-pitao me
,,Da ljubavi.To znači da."-osmjehnula sam se a on me poljubio u obraz.Kako sam prije živjela bez njega?
,,A-ali...kako si mi ga mogla oteti?"
,,Bruna...on je moj i samo moj.Ako ti se to ne sviđa...okreni se i odi negdje drugdje.I samo da znaš...našu sreću više nećeš kvariti.Ja ti to neću dozvoliti."-pogledala sam u Neymara i još mu jače stisnula ruku.I pojavio mu se opet onaj sjaj u njegovim prelijepim okicama.Sretna sam čim njega vidim sretnog.
,,Ti voziš"-dobacila sam mu ključeve.On se osmjehnuo,opet i otvorio mi suvozačeva vrata.
,,Izvolite gospođice Santos"-ja sam ušla a on je zatvorio vrata.Ušao je u auto i upalio ga.
,,Ti si malo prije rekao Santos?"
,,Da Tina.Stavi na prst."-dao mi je prsten.Onaj zaručnički.
,,Sa zadovoljstvom"
(...)
,,Možemo se vjenčati već sljedeći mjesec,ako želiš"-rekao mi je kad me dovezao kući.
,,Stvarno?"-upitala sam ga dok sam užurbano išla prema kuhinji,i on zamnom.Šta bi ja,gladna sam.
,,Da...a Tina jel si ti nešto ljuta na mene?"-uplašeno me pitao.
,,Ne ljubavi...trebala bih biti?"
,,Ne...ali zašto si onda onako užurbano išla prema kuhinji...ko' da me ne želiš ovdje?"
,,Zato što sam gladna.Hoćeš ti sendvič?"-upitala sam ga kroz smijeh.Aaa,slatkica moja,on se boji da ne napravi nešto krivo.
,,Ne hvala.Ajd' idem ja."
,,A nemoj...ja ti ne dam!"-primila sam ga za ruku i zagrlila.Uzvratio mi je zagrljaj.Kako mi je samo nedostajao.Njegov zagrljaj,poljubac..njegov miris.Kako sam preživjela bez njega?
,,Hej tu sam.Evo neću nikud ići,ali gdje ću spavati?"
,,Pa sa mnom u krevetu"-nasmješio se i poljubio me u glavu.
-Idući mjesec-
~Dan vjenčanja~
,,O Bože..Martina,prekrasna si!"-divila se Raffaela.Jesam li?Dali je ovo stvarno?Ja se udajem za Neymara Jr.Do prije neku godinu...mrzila sam ga...a...onda se zaljubila.Dali je to moguće.
,,Teta...teta kad cemo vise ici na to jencajne?"-uzbuđeno je vikao mali Davi.Uh,koji je to gospodin.Baš je slatki.
,,Strpi se Davi..uskoro."-rekla mu je Rafaela.
,,A kako si mi ti zgodan gospodin"-tepala sam mu.Čini mi se da me mali gledao onim 'WTF' pogledom.Haha,a ko i nebi.Nosim haljinu a trbuh mi do poda.Još ne mogu preboljet taj trbuh.Joj mala što mi radiš?
BẠN ĐANG ĐỌC
Perfect life or just illusion? INeymar JrI
FanfictionJoš jedan fanfiction sa Neymarom :)