Perfect life or just illusion? INeymar JrI

*Why you talk to me?*

Stala sam i pogledala ga ravno u oči.Što sad on hoće od mene?Zašto Neymar Jr.uopće priča sa mnom?

"Ja sam Neymar."-rekao je i pružio ruku.

'Hm,da se rukujem sa njim ili ne?'

"Martina.."-rekla sam i pružila mu ruku.Čemu biti bezobrazna prema njemu?Nije on kr...

Nisam stigla dovršiti svoju misao zbog one gamadi.

Najednom...u meni se probudilo 1000 osjećaja.Osjećala sam nekakvu sreću,kao da ću svaki tren poletjeti.

"Jesi dobro?''-zabrinuto je pitao.Zar se vidi na meni da ludim za njim?Sve više i više?

"Jesam,valjda..."-odgovorila sam na što se on nasmješio.

Okej...gotovo je.Nema me više...rastopljena sam zbog njegovog osmjeha..tog prekrasnog pre jebeno dobrog osmjeha..

"Neymar trči!"-viknuo je Enrique došavši do nas.Neymar je samo klimnuo glavom,pozdravio me i otrčao prema ostalima.

"Sviđa ti se?"-pitao me kad je primjetio da gledam u Neymara.

"Tko?Neymar?Ma neee.."

"I bolje ti je jer...on ima curu i.."

"Curu?"-pitala sam a ljubomora se mogla osjetititi iz aviona.

"Da.Bruna Marquezine.Krasna cura...ujedno i jedna od najboljih i najtraženijih brazilskih glumica."

Došlo mi je da zaplačem.Zašto?Pa...ja bi Neymara trebala mrziti,a ne patiti zato što ima tamo neku fuficu koja je brazilska glumica.

Fuficu?Bože..postajem ljubomorna na curu koju ne poznajem,ali...alla..izluditi ću!

Zašto mi se Neymar sviđa?Zašto sam se zaljubila baš u njega?

(...)

"Heej Martina,jel' tako?"-prišao mi je Neymar.I ovako znojav i smrdljiv je zgodan i privlačan.

"Da,ja sam Martina."-rekla sam pomalo drhtavim glasom.

"I onda..odakle si Martina?"

"Iz Hrvatske...malog gradića Siska."

"Wow,jel lijepo tamo?"-pitao je dok smo išli nekuda,Bog zna kuda.Neymar je hodao po kraju nogostupa,glumeći klauna koji hoda po tankoj žici.

"Naravno da j.."-nisam stigla izgovoriti do kraja.

Neymar je sjedio na pločniku,jaučući i držeći se za gležanj.

Uplašeno sam čučnula do njega i jadikovala.

"Zašto ti jadikuješ?Pa ja sam iskrenuo gležanj,a ne ti.."-rekao je pokušavajući me nasmijat.I uspio je.Maleni smješak je pobjegao na moje lice.

"Neymar...čvrsto se drži za mene."-rekla sam.On me na sreću poslušao.Jednu ruku je prebacio preko mojega ramena a sa drugom je održavao ravnotežu.Cupkao je na jednoj nozi.

"Koliko jooš?"-pitao je kao neko malo dijete.

"Još...malo.."-rekla sam već teško dišući.Jest da je zgodan,ali..težak je.

Ubrzo smo došli u svlačionicu.On je sjeo na klupu i počeo jaukati.

"Shhhh,evo ti leda."-rekla sam,uzela nekakav led i prislonila na njegov gležanj.

"Auuuuuč"-vrisnuo je.

"Daj budi malo nježnija."

"Oprosti.."-tiho sam rekla.

"Što se ovdje događ.."-ušao je Enrique u svlačionicu,ali..naravno nije dovršio rečenicu.Bože..kako ja mrzim ljude koji ne dovršavaju svoje rečenice.

"Martina?!Neymar?!"-ljuto je izustio.U trenu sam se ustala i okrenula prema njemu.

"Ja...ovaj....on..."-zamucala sam.

"Aaaaa znam ja što se ovdje događa.Tebe je Anceloti poslao da nas sabotiraš.Da uništiš našeg najboljeg igrača Neymara pa da Real može pobijediti.Ali...neće to proći!Neće!"-viknuo je,primio me za ruku i odveo nekuda.

"Ali..."

"Nema ali!Prijavit ću te pa ćeš završiti u zatvoru!"

Molim?!Ne..Nemoguće!Zašto ja?Eto...uvijek nadrapa Martina,bila ona kriva ili ne.

Ah kamoli sreće da me Anceloti poslao da ih sabotiram,ovako ću najebat ni za šta..eto ti moj život..

Hello pa evo vam nastavka :) ispričavam se ako je malo prekratko ali nemam vremena danas.Morala sam učiti glupu povijest a povijest ubija volju za svime -.-* i btw.. priču mislim završiti do 6.1.2015 možda i prije jer 12.1.2015(Zaynov rođendan :D) započinjem novu priču :) pa...da vas više ne mučim..uživajte♥