Hej guys.Evo mene sa spavanja (misa -.-).Uglavnom nadam se da će vam se nastavak svidjeti.Ly<333
~Jutro~
Martina's p.o.v
Jutarnje zrake sunca koje su obasjavale moje lice su me probudile.Kad sam se podigla u sjedeći položaj predamnom je bio prekokrasan prizor.More prepuno valova.A iz mora...iskakali su dupini.Te prelijepe životinje...sama pomisao na njih me smiruje.Ne znam zašto.Dok sam tako sjedila i gledala u more osjetila sam nečije prste na mojim leđima.Okrenula sam se i vidjela Neymara.
,,Dobro jutro srećo"-nasmijao se.Taj osmjeh...to je uz dupine za mene najljepša stvar na svijetu.
,,Jutro"-uzvratila sam mu osmjeh.On me zagrlio što je jače mogao.Nije mi smetalo.Nimalo...pasao mi je njegov zagrljaj.U njegovom zagrljaju se osjećam nekako sigurno.Jednostavno zaboravim na sve probleme.Odem sa njim u neki poseban svijet.Naš svijet.
,,Oćemo sada ići kući?Postaje hladno."-kimnula sam glavom.Pošto mi je mali problemčić se podić zbog trudnoće on mi je pružio ruku i podigao me.
,,Možeš ili te trebam nositi?"
,,Ma mogu i ja sama.Nisam sad neki invalid"-preokrenula sam očima.Ne želim da me smatraju invalidom.To je samo trudnoća.
,,Znači...ne možeš sama.Oukej"
,,Rekla sam da mog"-nisam stigla završiti rečenicu.Već sam se našla u njegovom naručju.Haha,nije da mi smeta.Baš mi je lijepo.Bože,što sam napravila da sam njega dobila?Što god da sam napravila zahvalna sam što ga imam kraj sebe.
,,Jesam ti teška?"
,,Nisi ljubavi.Ne brini se"-wow.Nisam mu teška?Bože,vjerojatno laže.
,,Evo nas"-spustio me ispred kućnog praga kako bi mogao otvoriti vrata.Kada je otvorio vrata ponovo me uzeo u naručje i unesao u kuću.Sve je tako savršeno i romantično.Još ne mogu vjerovati da je ovo moj život.Spustio me na kauč i izvalio se kraj mene.
,,Uh,baš si teška."-prostrijelila sam ga pogledom.
,,Mogao si mi reći"-tiho sam rekla i pogledala u stranu.Odjednom sam osjetila njegove prste na mojoj bradi.Pogledao me u oči i nasmješio se.
,,Jesi stvarno povjerovala da si mi bila teška?"-samo sam slegnula ramenima.Ne znam više kad se šali a kad je ozbiljan.
,,Da?"-odgovor je više zvučao kao pitanje.On se nasmješio te me poljubio.Čim me poljubio osjetila sam leptiriće u trbuhu.Znam,tako će biti svaki put.To se zove ljubav.
~3 mjeseca kasnije~
,,Martina ljubavi ajde budi se.Već je 11:00h.Nećeš valjda cijeli dan prespavat?"
,,Ne,Ney...pusti me da još malo odspavam.Molim te"-lijeno sam rekla i okrenula se na drugu stranu.
,,U redu.Ako me trebaš dolje sam.Popravljam cijevi"-izašao je iz sobe.Oh sad je postao i majstor uz nogometaša.Wow.
(...)
Kvragu!Ne mogu više spavati.Razbudio me.Ustala sam iz kreveta,otvorila ormar i ušla u njega.Imamo zakon ormar.Zapravo,to i nije ormar.To je više kao mala sobica sa vješalicama i prečkama i policama.Na dva zida su ta dva ormara.Jedan samo sa mojom odjećom a jedan samo sa Neymarovom odjećom.Dok na ostala dva su police sa tenisicama,cipelama,štiklama,čizmama.Ah,kad imaš bogatog muža...koji ima svakakve gluposti u kući.Inače...preselila sam se k njemu.Ima stvarno veeliku kuću.Unutar kuće je najmanje 10 spavaćih soba,i unutar tih 10 spavaćih soba po jedna kupaona.Svaka soba i svaka kupaona je drugačije boje.Pitam se,tko je birao sve te boje...Uzela sam si neku široku majicu i najobičniju trenirku te sišla dolje u kuhinju.
