Perfect life or just illusion? INeymar JrI

'Breaking my own heart'

,,Što je bilo?"-pitao me Neymar nervozno kad smo izašli na hodnik odjela.

,,Stanje kod Adriane...nije dobro"-tužno sam rekla.Primjetila sam da su nas ljudi čudno promatrali.Vjerojatno zbog portugalskog.

,,Što joj je?"

,,Ne znam...ali čini mi se da ima blagi šum na plućima"

Neymar's p.o.v

'Ima blagi šum na plućima,blagi šum na plućima' te riječi mi se ponavljaju u glavi.Nakon što ih je izgovorila ja ju nisam slušao.Samo sam razmišljao o tim riječima.Zar je moguće da moja malena ima šum na plućima?Adriana mi je sve u životu,ne smijem i ne mogu ju izgubiti.

,,Neymar slušaš li ti mene?"

,,Martina moraš ju spasiti!Moraš.Spasiti ćeš ju zar ne?"

,,Dobro jutro Amerika.Pa ja ti o tome pričam cijelo ovo vrijeme.Gdje si ti opće,jer čini mi se da nisi ovdje"-ljuto me pogledala.U pravu je.Nisam ovdje...previše se brinem za Adrianu.

,,Neymar...previše si zabrinut.Probaj se bar malo opustiti."

,,Opustiti?Da se opustim?Kako?"-osjetio sam suze u očima.Neću valjda sad početi plakati ispred nje kao neka mala beba?Neću valjda...

,,Znam da se ne možeš.."

,,Ne...ne znaš ništa u redu?Znaš zašto?Zato što nemaš djece i ti ne znaš kako je to voljeti nekoga više od sebe.Ti jednoatavno ne znaš."-i...gotovo je.Suze su mi krenule na oči?Zbog čega?Pa...teško je reći ali dva su razloga.1.razlog je Adriana,a 2.e taj razlog je na žalost Martina.Prebolio sam ju,bar sam mislio da sam ju prebolio.Pokušavam vratiti suze natrag ali uzalud.Uzalud je sve.Ne želim si dopustiti plakanje pred njom...ali nemam snage praviti se jak.

,,Gle...Neymar.Možeš se ti ljutiti na mene koliko god želiš zbog onog od 9 godina,ja ti tu ne mogu pomoći,ali da ćeš me tako vrijeđati...e nećeš!"-ljuto je rekla.Super,nije vidjela suze u mojim očima.Ili se samo pravila?Nisam više u ništa siguran.Imam neki glupi osjećaj da ju više uopće ne poznajem.Krenula je nekuda niz hodnik.Čekaj...nije mi rekla mogu li ovdje spavati.Krenuo sam za njom.

,,Čekaj!"-uspio sam ju sustići.

,,Što je?"-nije me htjela niti pogledati.Uvrijedio sam ju istinom?

,,Dali mogu biti ovdje sa Adrianom?"

,,Ne znam.Idem sad pitati ravnatelja odjela"-okrenula se i otišla.

Martina's p.o.v

'Kako me mogao onako vrijeđati?Ja da ne znam kako je to kad ti je voljena osoba bolesna?Znam...vrlo dobro znam.Moj brat ima jako kritičnu situaciju,zapravo on mi je polubrat za kojeg Neymar naravno ne zna.Niti će ikada znati.Matija,tako se zove,ima tek 10 mjeseci i dobio je tešku upalu pluća.Na ovom je odjelu i bori se za život.Svaki dan sam kod njega u sobi i čuvam ga.Presladak je.Nije smio dobiti upalu pluća,nije!' doslovno sam vikala u sebi dok sam išla u ravnateljev ured.Nadam se da je ovdje,da nije negdje u piiip.Ravnatelj ovog odjela je jako neodgovoran i prost.Stalno psuje,nema poštovanja prema nikome a svi moraju imati poštovanja prema njemu.Mislim ono..gdje je tu logika?Iako sam već znala njegov odgovor 'Ne' odlučila sam ga pitati.Došla sam do ureda i pokucala na vrata.