Sjedim ovdje u bolnici,ispred sobe u kojoj leži.Ne znam što mu je.Nitko mi ništa ne govori.Svi samo zagonetno šute i prolaze pored mene kao pored kamena.Imam osjećaj da ću uskoro proplakati.A kad zaplačem,neću se suzdržavati.Nakon nekog vremena do mene je došao doktor.
,,Kako je?"
,,Neću vam lagati...ali nije najbolje.Blago rečeno bori se za život"-bori za život?Zbog čega?Što mu se dogodilo?
,,Kako je to moguće?"-pitala sam ga u nevjerici.
,,Gospođice Martina,pronašli smo jako smrtonosan otrov u njegovom organizmu."
,,Molim?Mislite da ga je netko pokušao ubiti?"
,,Da...upravo tako."
,,O Bože.Smijem li unutra?Kod njega?Moram ga vidjeti"
,,Naravno"-čim mi je dozvolio,utrčala sam u sobu.Zastala sam malo dalje od njegovog kreveta.Ljubav moja...tko ti je ovo učinio?Kome si se zamjerio?Sjela sam na stolicu pored njega i primila ga za ruku.Zar ćemo ovako završiti?Kad nam se sreća napokon nasmješila?
Neymar's p.o.v
~Flashback~
1 tjedan prije medenog mjeseca
Prve jutarnje sunčeve zrake digle su me iz kreveta.Pogledao sam na sat.09:00h?Pa ja u pola 10 imam trening.A to je za pola sata.Što znači da se moram početi spremati.Iz ormara sam izvadio kratke hlače i nike majcu,te bijele pumine stopalice i naravno najobičnije bokserice.Ručnik sam izvadio iz ladice i krenuo prema kupaoni.Kad sam ušao u kupaonu,zaključao sam se,skinuo sve sa sebe i ušao ispod tuša.Pustio sam malo hladniju vodu da teče mojim tijelom.Treba mi za razbuđenje.
,,Neey!Gdje si?Moraš na trening!"-čuo sam Martinu kako se dere.Pa...da sam i totalno zaboravio na trening,ona bi me podsjetila.Očito moram prekinuti ovaj raj jer se ona dere ko neka luđakinja.Moja luđakinja.Izašao sam ispod tuša,obrisao tijelo ručnikom,obukao se.Izašao sam iz kupaone i sišao dolje,u kuhinju.Tamo sam se susreo sa Adrianom.
,,Hej papai"-veselo me pozdravila.
,,Hej srećo.Kako si jutros?"
,,Super.Inače mama te traži po cijeloj kući.Javi joj se molim te.Probušit će mi bubnjiće"-samo sam se nasmijao dok sam ju promatrao kako odlazi prema svojoj sobi,pretpostavljam.
,,Pa gdje je taj Neymar?Kao da je u zemlju propao."-čuo sam kako Tina nešto mrzovoljno mrmlja.A jest sretna danas ujutro.
,,Tu sam"
,,Pa dobro gdje si ti?Ja tebe tražim po cijeloj kući a tebe nigdje"-samo sam se nasmješio na njene riječi.
,,Tuširao sam se."
,,Bez mene?"-tužno me pitala.
,,Oprosti,ali mislio sam da si zauzeta"-odgovorio sam joj te ju poljubio u glavu.
,,Ja nikad nisam zauzeta ako je nešto vezano za tebe."-zagrlila me što je jače mogla.Kao da je ovo zadnji put da se vidimo.A nije.Ja znam da nije.
,,Jooj,tako mi se neda ići na trening.Želim ostati ovdje sa tobom i Adrianom."
,,Ali...moraš ići.Inače će se onaj tvoj trener koji je stalno mrzovoljan još više umrzovoljiti i...onda ćeš ti nadrapati"
,,Imaš pravo.Vidimo se uskoro"-poljubio sam ju te si uzeo ključeve od auta,novčanik i mobitel.Imam još 15 minuta do treninga.Valjda ću stići.Nadam se da nije gužva.

YOU ARE READING
Perfect life or just illusion? INeymar JrI
FanfictionJoš jedan fanfiction sa Neymarom :)