Perfect life or just illusion? INeymar JrI

'Madrid, here I come..or maybe no?'

Liam's p.o.v

Brinem se,i to jako.Martinu nisam već duži period vidio,ne znam gdje.Ne javlja mi se na mobitel,čak niti onaj glupi Neymar ne želi razgovarati sa mnom.Dobro...mi se ne podnosimo ali...da li je on svjestan da ja njega mogu izbaciti iz kluba?!

"Liam...o čemu sad zamaraš tu svoju glavu?"

"Max...o jednoj curi..."-dovraga,kako da mu sada objasnim kad ju on nikada nije vidio niti čuo,i još bi rekao da haluciniram.Što znači da bi me prozvao luđakom.

"Lydia?"-upitno me pogledao.

"Ma kakvi,ova mi je prijateljica.."

"A što ti je Lydia?"

"Cura.."

Kad sam spremio knjige u školski ormarić mogao sam ići doma.

"Idemo večeras u klub?"

"Ne mogu Max,moram učiti..."-opušteno sam rekao.Max se samo nasmijaao.

"Daj Liam,pa ti stalno učiš.."

"Moram Max,moram.."-duboko sam uzdahnuo.

"A ti se zasigurno bojiš maamice i tatice.."-počeo mi se još i rugati,super...

Marttina's p.o.v

Ah...spakirala sam kofere i krenula niz stepenice.Iako sam ovdje jako kratko,vezala sam se za ovo mjesto. Obično mi treba par godina da se vežem za neko mjesto,ali...ovaj put je drugačije.Osjećam to.

Kofere sam stavila pokraj vrata u malom hodnićiću a zafim sam otišla u kuhinju pojesti si nešto prije puta.

"Martina..."-čula sam Liamov glas iza sebe.

"Bok i tebi Liam.."-mrzovoljno sam rekla i nastavila kopati po hladnjaku.

"Pa dobro gdje si ti cijelo ovo vrijeme?"

"Bila sam...svugdje pomalo. Žao mi je ako sam te uplašila."-samo je klimnuo glavom.

"A ćiji su ono koferi?"

"Moji..."

"Kuda ideš?"-tužno je pitao.

"Idem u Madrid...sada imam tamo praksu."-uzela sam sendvič,zaobišla Liama,uzela si jaknu i u jednu ruku primila taj kofer.Sva sreća pa je na kotačiće.

"Hoćeš da te ja odvezem?"

"Ne trebaš,svejedno se moram ići pozdraviti sa Neymarom.."-rekla sam te izašla van iz kuće.

'Neymar...to će biti malo teže obaviti...ipak...kako će reagiraati?Plaši me njegova reakcija.

I iskreno..ne želim otići odavdje..' mislila sam u sebi..

"Ali tako je najbolje Mrtina,a i Neymar nije tvoj niti će ikada biti.."-promrmljala sam sebi u bradu,a zatim se malo požurila.

Stvarno sam sva čudna..ne volim Barcelonu,već Madrid a sada me sve boli zato što odlazim iz Barce.Mislim da sam ja psihički slomljena...

"Hej Tina,što radiš ovdje..sa koferima?"-začuđeno me pitao Neymar kad sam došla kod njega. Eh...ovo će biti teško..

"Neymar ja...odlazim.."

"Molim?!Odlaziš?"

"Da..u Madrid.."

Htio je nešto reći ali nije mogao...samo je sleđeno stajao i buljio iza mene.Zar ja nisam zanimljiva?

Najednom je nekako naglo skočio i u sekundi se stvorio iza mene,plačući.Pa..vidjet ćemo se mi još..zašto plače?

Okrenula sam se i vidjela......nešto strašno..

"E moja Martina...ne plaču ljudi samo zbog tebe."- pojavio mi se glas u glavi. A ovaj put je bio u pravu...

Evo ga,nakon dužeg vremena. Sljedeći će biti puno duži. I bio prije daa mi starci nisu zaboravili platiti internef tako da sam sad bez interneta i bolje ne pitajte kako sam uspjela postaviti i napisati. Sljedeći je ne znam kada jer će tek dns platiti internet pa dok oni to prime...itd.Uglavnom...ndm sd da vam se sviđa.Isprićavam se ako ima grešaka i vi uživajte a ja idem smišljati kako ću npisati sljedeći.

Ly guys i hvala vam što čitate:*

♡♡♡♡♡♡♥♥♥♥♡♡