Otišla sam na onu plažu gdje smo Neymar i ja bili poslije vjenčanja.Boli me...boli me svaka pomisao na njega.Ne znam što ću sada...ali jedno sigurno znam.Otići ću odavdje i više nikada se neću vratiti.Adriani može i Bruna biti mama,neće sigurno skužiti razliku.Biti će sretnija bez mene.Ja joj samo kvarim život.Ja ustvari svima kvarim život.Svima donosim nesreću...
Neymar's p.o.v
Tine nema već nekoliko sati.Da joj se nije nešto dogodilo?Ako je ja ću se ubiti.Neću moći bez nje.NO jedna stvar me muči...zašto nije rekla sve?Možda je pomislila da ću joj se rugati...a možda mi ne vjeruje.Ne znam...stvarno ne znam.Otišao sam gore u sobu po Adrianu.Povesti ću i nju sa sobom,možda ću imati veće šanse nagovoriti je da ostane.Možda.Obukao sam Adriani nekakvu majčicu te slatke hlače.Kako je samo medena.Izašli smo van i ja sam ju stavio u kolica.Pa sada,gdje bi mogla Tina biti?Možda...ali samo možda,možda je otišla na onu našu plažu.Idem prvo tamo.Nije daleko a i rekla mi je da joj je lijepo tamo.Nakon pola sata hoda smo stigli.I naravno,bio sam u pravu.Sjedila je tamo sklupčana na pijesku.Što sam to učinio?Izvikao sam se na nju.Zašto?Zato što joj nisam vjerovao.Ali sama pomisao na to da s nekim drugim ima dijete i da je s njim sretna...odmah postanem ljubomoran.Takav sam...a ona...ona se zaljubila u mene.Prišao sam joj sa kolicima iza leđa.
,,Martina...''-naglo se ustala i okrenula.Plakala je,oči su joj prepune suza.Ne želim da plače...želim vidjeti onaj njen prelijep osmjeh od kojih dobijem leptiriće u trbuhu.-,,Ne boj se,Martina.Neću te povrijediti.Molim te da porazgovaramo.''
,,Nemamo mi o čemu razgovarati Neymar.''
,,E pa imamo''-malo glasnije sam rekao.
,,O čemu točno?''
,,Zašto si pobjegla?Mogli smo to riješiti na posve miran način.Bez bježanja.''-nasmijala mi se u lice.Zašto?Pa nema ničeg smiješnog..
,,Ti misliš da sam ja zbog tebe pobjegla?''
,,Pa...da?''-oukej,sad više nisam ni u šta siguran.Ovo ispred mene nije Martina.Ona se ne bi tako ponašala...ili bi?
,,Neymar..krivo misliš.Ja sam pobjegla jer sam shvatila neke stvari.''
,,A da?Kao što na primjer?''
,,Da nisam još spremna na obiteljski život''-auč,to boli-,,Da zapravo nisam spremna se vezati za jednog muškarca i nisam spremna biti majka.''-to je rekla bez i jedne suze.Odkad je postala tako hladna?
,,Kako to misliš?''
,,Lijepo.Donijela sam pogrešnu odluku u pogrešno vrijeme.Neymar...ti i ja mi smo greška.Ja zapravo i nisam zaljubljena u tebe...samo...htjela sam se domoći tvog novca,ali sam shvatila da nije zabavno živjeti kada imaš sve pod nosom.Želim sama zarađivati novac.Znati da je taj novac zapravo moj,mojih ruku dijelo.''-skinula je prsten sa ruke i bacila mi ga je.
,,A Adriana?Martina ona te treba''
,,Bruna neka joj bude majka.Ona tak i tak želi curicu.Pa evo joj je.Nisam spremna biti majka.Mislim,tek su mi 22.A i još nisam ostvarila sve svoje ciljeve.Vjerujem da ćeš joj biti dobar otac.Pružit ćeš joj sve što joj je potrebno.Svejedno već imaš jedno dijete koje je savršeno odgojeno.A i tvoji će ti pomoći...u to sam 100% sigurna.''-pogledala je u Adrianu.Dam se kladiti da sam joj vidio suze u očima,ali nisam htio ništa govoriti.Samo...i dalje ne razumijem zašto ovo radi?Kako može biti takva?Pa to joj je vlastito dijete.Rodila ju je.
,,U redu,kako god ti hoćeš...znači ovo je zbogom?''
,,Da...ovo je zbogom''-okrenula se i otišla.U redu...ne trebam ju.Ma koga ja lažem...trebam i više od svega!No ovaj put joj neću spriječiti njen odlazak.Vratit će se ona još.Siguran sam.
YOU ARE READING
Perfect life or just illusion? INeymar JrI
FanfictionJoš jedan fanfiction sa Neymarom :)