,,Neymar!Pusti ju!"-viknula sam sto sam glasnije mogla.On je spreman to uciniti?Probao ju je ubiti,stvarno?Ugusiti?Sva sreca pa Adriana nije doma.Ne zelim da vidi kako joj otac postaje ubojica,onako lagano.
,,Neymar nesto sam ti rekla!"-povisila sam ton.Iskreno...grlo me zaboljelo,no ne marim za to.Nije se odazivao,pa sam mu se priblizila.Priznajem da se bojim.Sto ako na mene posrne?Sto ako mene pokusa ubiti?Stavila sam svoje ruke na njegove.Drhtala sam kao nikad u zivotu,no skupila sam hrabrosti i stisnula mu ruke.
,,Pusti ju."-malo tise i njeznije sam rekla.Osjetila sam kako mu stisak popusta i u sljedecem trenutku sam se nasla u njegovom sigurnom,cvrstom zagrljaju.Zasto je to ucinio?Tisucu pitanja mi se trenutno mota mislima.Hoce li i mene tako jednom pokusati zadaviti?Hoce li?
,,Ti si lud!"-izderala se Bruna.Jos uvijek se drzala za vrat.Vidjela sam kako joj je crven.Valjda od Neymarovog stiska.Neymar ju je mrko pogledao,na sto se ova stresla.Sigurno je da se boji.Drhtavo je krenula prema vratima.Samo sto nije pala koliko je podrhtavala.
,,Martina nisi sigurna sa njim.Luda si ako ostanes."'obratila mi se te izasla van.Upitno sam pogledala Neymara.Vidjela sam da nije htio to napraviti,ali ocito ga je izludjela.A koga nije izludjela?
,,Neymar...molim objasnjenje."-pomalo ljuto sam rekla.Ne moze on samo tako daviti koga on zeli.
,,Izludila me...i...nisam se mogao suzdrzati."
,,Hoces i mene tako probati zadaviti kada te izludim,ha?"-pocela sam vikati.Jednog dana cu ga izluditi,mislim ja izludim sve koje znam..jednom.Pa tako cu i njega.
,,Ne Tina,naravno da necu.Tebe ne bih nikad mogao ubiti.To si mi sve na svijetu."-sa bolom u glasu je rekao.Vidjela sam mu suze u ocima.Ok,mozda sam pretjerala.
,,Zbog cega te izludila?"
Neymar's p.o.v
~Flashback~
Probudio me zenski glas koji je dopirao iz dnevnog boravka.Zar Martina mora tako jako vikati?Covjek se ne moze niti naspavati od nje.Nevoljko sam ustao iz kreveta i uzeo sam si nike-ovu majicu te najobicniju trenirku.Obukao sam si bijele stopalice,navukao slape na noge i krenuo dolje.Taman sam htio otvoriti vrata dnevnog boravka kad sam zacuo nesto cemu sam se iznenadio.
,,Ne.Slusaj Gerard...niti ces ti reci Shakiri da je to tvoje dijete niti cu ja reci Neymaru da ovo nije njegovo dijete."-ne vjerujem!Pa Bruna je posvađala mene i Martinu zbog ovog djeteta koje uopće nije moje!Krenuo sam da cu otvoriti vrata,no u zadnjem trenutku sam odustao.Pravit cu se da nista ne znam.Mozda mi sama kaze.
,,Ali...Bruna ja ne mogu vise ovako.Ne mogu lagati Shakiri vise.Previse je.volim.Svaki dan ju gledam u oci i lazem.Moramo im reci."-cuo sam Gerardov glas.Kroz onaj prozor na vratima sam vidio kako drzi malog Alexa u rukama.
,,Ne!Necemo im nista reci.Gerard...sad odi prosetati Alexa."-naredila mu je.
,,Prosetati?Pa nije ti ovo pas."-sad je.Gerard viknuo.Stvarno...Bruna nije osoba za majku.Nema osjecaje.
,,Da da.Kakogod.Samo odi vise."'rekla je i mogao sam osjetiti kako je preokrenula ocima.U redu.Sad je pravi trenutak da ja udjem.Praviti cu se da nista ne znam i to je to.Duboko sam uzdahnuo i izdahnuo te pritisnuo kvaku.Vrata su se otvorila i ja sam usao unutra.
,,Jutro."-nezainteresirano sam ih pozdravio.
,,O Gerard pa sto radis ovdje?"-pitao sam ga.Vidio sam kako je nervozan,kao da mi zeli nesto reci ali se boji.
,,Dosao je prosetati Alexa."-umijesala se Bruna kada je.vidjela kako ovaj oklijeva.
,,Nije ti to pas"-promrmljao sam.Mrzim kad se tako ponasa.I kao i inace samo je preokrenula ocima.Kuja.
