Treće poglavlje

1.9K 86 3
                                    

Sjela sam na pod u nevjerici gledajući biljku. Vratila se natrag zelenija i izgledala je življe nego prije.
Polako sam se približila i još jednom ju dotaknula, propupala je ruža. Bila je prelijepa žuta ruža, i dalje nisam mogla vjerovati što se upravo dogodilo.

Cvijet je sam od sebe došao k sebi i procvjetao.

Sjedila sam jos neko vrijeme na travi u vrtu promatrajući ružu. Nešto je bilo sumnjivo, nije mogla samo tako ponovno oživjeti.

Ugledala sam nedaleko od nje još jednu uvenulu ružu. Bile su iste kao u početku, a sada ćemo vidjeti hoće li se dogoditi ista stvar.
Ustala sam i kleknula do druge ruže, polako sam i nježno dotaknula njezin list. Nakon par sekundi ta ruža se vratila natrag u svoje zdravo stanje i procvjetala.

Sada sam jednostavno bila bez riječi. Ovo nije mogla biti stvarnost.

Ustala sam se i nastavila zaljevati biljke, neću sada misliti o tome. Moram završiti sa vrtom i onda će Rose doći.

☆☆☆☆☆

Složila sam crijevo i spremila ga natrag na policu u garaži. Pribor za sađenje sam ostavila na radnom stolu, gdje sam ga i našla.

Bilo je već malo prošlo šest, Rose bi mogla uskoro doći.

*PING*

Oglasio se zvuk poruke na mojem mobitelu, vjerojatno je Rose.

Upravo krećem, za nekih deset minuta, ako ne i prije, sam kod tebe. Ponjela sam nekoliko parova štikli i par haljina. Xoxo Rose

Nasmijala sam se na njenu poruku i spremila mobitel natrag u džep.

Izašla sam iz garaže i zaputila se u kuhinju, sjela sam za pult i uzela jabuku iz posude. Pri prvom zalogaju već sam znala da je ovo sočna jabuka, stoga mi nije trebalo puno da ju pojedem.
Dio koji nisam pojela bacila sam u koš i oprala si ruke.

Taman kada sam obrisala ruke oglasilo se zvono.

Otvorila sam vrata i ugledala Rose s dvije pune vrećice u rukama. Jednu je dala meni u ruke kako bi si olakšala.

"Mislila sam da si rekla da si ponjela nekoliko parova stikli, a ne cijeli ormar." osjetila sam težu vrećice, definitivno ima više nego par parova štikli.

"Pa da rekla sam par. I to je par štikli." , ušla je kroz vrata i zatvorila ih nogom iza sebe, "Gdje ti je mama? Inače je uvijek u ovo doba u vrtu vani."

"Posao ju zadržao, a tata tek dolazi pri kraju tjedna doma. Mama bi mogla doći uskoro doma, otišla je oko dva."

Kimnula je glavom, "Idemo u tvoju sobu? Ne mogu više držati ovu vrećicu s haljinama."

"Ti barem ne držiš vrećicu punu štikli, što je dosta teško ako smijem reć."

Nasmijala se i kukom me udarila u kuk, "Gledaj s vedrije strane jačaš mišiće u rukama."

"Zašto se ne bi onda zamijenile? Mislim da imam dosta jake ruke ne trebaju mi još jače."

"Samo kreni gore stepenicama do svoje sobe." , preokrenula je očima.

Nakon dva sata napokon smo bile gotove. Rose je utrošila puno vremena na moje šminkanje. Htjela je da sve bude savršeno i lijepo, završila je s fiksiranjem jer je tvrdila da mi onda se šminka neće razmazati.
Oko svoje šminke se nije puno trudila nego je sve to na brzinu obavila, a izgledalo je savršeno. Divila sam joj se što je sve mogla sa šminkom.

"Izgledaš prelijepo." , rekla mi je namještajući mi kosu.

"I ti isto." , nasmiješila sam joj se.

"Sada nam je još ostala odjeća za izabrati. Veoma teške odluke." , stavila je ruku na čelo izigravajući dramu. Većinom je bila takva, dramatična.

"Da nemam šminke sada bi se lupila rukom po čelu, ali znam da bi mi ošlo pudera." , kao da bi me to zaustavilo, ali žao mi šminke i njezinog truda.

"Shush, biram ti koju češ haljinu obući, i vjeruj mi bit će neka super uska." , namignula mi je i nastavila tražiti po vrećici.

Već sam bila u strahu koju će mi haljinu izabrati. Vjerovatno neka s velikim izrezom ili neka kožna, poznavajući ju dosta dugo nešto od toga će biti.

"Mislim da sam našla savršenu haljinu za tebe, i totalno ide uz ove crne štikle što se vežu uz nogu." , u desnoj ruci je držala štikle, što su zapravo bile lijepe, a u ljevoj ruci crnu haljinu s velikim izrezom. Kako sam znala.

"Jesi sigurna da to nije malo preveliki izrez za mene?" , ustala sam se i uzela joj haljinu iz ruke.

"Taman je, i lijepo će ti stajati. Samo ju idi probaj, bilo bi vrijeme da si nađeš dečka više." , dala mi je štikle u ruke, i odgurala me u kupaonicu zatvarajući vrata za mnom.

Pogledala sam haljinu i štikle u mojim rukama, a zatim sebe u ogledalu.

Mogu ja ovo, rekla sam sama sebi i krenula se presvlačiti.

Tračak svjetlostiМесто, где живут истории. Откройте их для себя