Tračak svjetlosti

Dvadeset treće poglavlje

Sjedila sam na pultu u kuhinji do štednjaka gdje je Toreto upravo u tavi pripremao omlet. Tko bi rekao da on zna kuhati?
Promatrala sam ga dok je pokušavao ostati fokusiran kod dodavanja sastojaka u jelo. Činilo se kako pokušava to sve odraditi i dodati u točno određenoj količini, kako bi bilo savršeno.

"Možeš li ne buljiti? Ne znam jel gledaš u hranu ili mene, ali što god da je dekoncentriraš." , okrenuo je glavu prema meni da mi uputi mrki pogled, ali smiješak mu je zatitrao na usnama. Stoga su njegovi pokušaji plašenja propali.

"Nisam gledala tebe. Gledam hranu." , kako se miris hrane jače osjetio stomak mi je zakruljio po ne znam koji put već.

"Izgleda da si stvarno gladna, jer nisi jela kada si se vratila u dvorac?" u jednoj ruci je držao tanu dok je u drugoj uzeo vilicu kako bi preokrenuo omlet, a zatim ga izvadio van i počeo raditi drugi.

"Nisam," tiho sam šapnula, "nije mi bilo baš to jela, iskreno do ičega nakon što smo se vratili. Samo sam htjela biti sama." , spustila sam glavu i igrala se sa prstima u svojemu krilu. Sumnjam da bi ikome bilo do hrane kada bi saznao da mu je najbolja prijateljica zapravo nešto ne ljudsko, oh i da, da ju još ubiju pred vama. Iako je bilo zbog mjera opreza i dalje mi nije bilo u redu, bila mi je jedina prijateljica, osim nje nisam imala nikoga.

"Prelijepo zar ne?" sjela je na panj nasuprot mene i usmjerila svoj pogled prema gradu.

"Ako je sada ovako lijepo sve se bojim kako izgleda kada padne mrak. Mora da je još deset puta ljepše." , nisam mogla pomaknuti svoj pogled i čula Rose kako se nasmijala do mene.

"Vjeruj mi po mraku je još ljepše." , udahnula je duboko, "Jedino ti znaš za ovo mjesto, ali nisam ti odmah rekla jer sam se bojala ovo s nekim podjeliti."

Maknula sam pogled s grada i usmjerila ga na Rose, "Zašto si se bojala?"

"Mislila sam da ćeš krivo shvatiti. Da trčim po šumi kada mi je dosadno, ili da plesom prizivam kišu." , obje smo se nasmijale.

"Bez brige sviđa mi se ovdje." , uputila sam joj topli osmijeh koji mi je uzvratila.

Osjetila sam kako mi je jedna suza se spustila niz obraz, ali obrisala sam ju prije nego li je Toreto stigao primjetiti.

"Shvaćam, s vedrije strane gotov sam tako da," pružio mi je moj tanjur s omletom, "navali." ,uzeo je svoj tanjur i sjeo na stolicu trpajući odmah zalogaj u usta.

Nisam ni ja dugo čekala nego sam odmah navalila. Hrana je zapravo bila iznenađujuće odlična, nije bilo ničega sličnoga u ljudskome svijetu. S užitkom sam uzimala svaki idući zalogaj, iskreno bilo mi je žao što sam tako brzo pojela.
Ispružila sam tanjur prema Toretu koji je još uvijek jeo svoje.

"Već?" upitao je nakon što je gutnuo zalogaj.

Kimnula sam glavom, "Mhm." , pokazala sam očima na tanjur u nadi da će shvatiti da želim još.

Pogledao je na prazan tanjur i nasmijao se,"Nešto mi govori da hoćeš još." ,ustao se i opet se našao iznad štednjaka,"Gdje ti samo sve stane?"

Slegnula sam ramenima kada me je pogledao, "Iskreno ne znam. Samo znam da sam sada užasno gladna, i što god da si stavio u jelo je prefino."

"Uzgajamo biljke ovdje svoje, i one se drugačije ovdje uzgajaju nego u ljudskom svijetu. Ne špricamo ih s raznim kemikalijama, i još im zapravo pomažemo s radom." , govorio je dok je u tavi mješao sve sastojke zajedno,"Spravljamo eliksire kojima ih zaljevamo i tako zapravo pojačavamo njihov okus i sposobnosti."

"Što su eliksiri?"

"Eliksiri su ti nešto kao što vi ljudi zovete lijek ili otrov. Ovisi kako uzmeš, ima eliksira koji su napravljeni da pomažu vilama i njihovom okolišu, ali opet ima i eliksira koji nas mogu otrovati, također imamo i eliksire koje spravljamo za samoobranu." , pokazao mi je da mu dodam tanjur kako bi mogao mi staviti drugi omlet, "Razmišljao sam o tome da te pošaljem na predavanja u akademiju, ali sam odustao od toga."

Dodao mi je sada puni tanjur, "Zašto ne? Smatram da bi bilo u redu da naučim nešto u vezi vaše kulture." , uzela sam prvi zalogaj. Savršeno opet.

"Naše kulture, i ti si jedna od nas, ali da upravu si bilo bi u redu. U tome slučaju budi ujutro spremna da te provedem po akademiji."