Trideset prvo poglavlje

576 58 4
                                    

Posveta : ludaca_05 koja je bila najaktivnija u zadnje vrijeme, imala sam na umu jedno malo natjecanje, ali o tome ću više i detaljnije poslije, nakon još par poglavlja

■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■

Toreto i ja smo sjedili u kožnim stolicama nasuprot ogromnog drvenog stola s mnogo papira na njemu. Nisam znala o čemu je riječ, niti što se događalo dok nisam bila pri sebi, ali o čemu god je nije se činilo dobro.

Okrenula sam se i pogledala u Toreta koji se upravo ljutito ustao sa stolice, "Što god da je moglo je čekati dok prvo ne otkrijemo što je bilo s tobom. Ovo je samo forsiranje trenutno, jednostavno idemo natrag u tvoju sobu, trebaš odmarati i jesti. Kada dođe ja ću-" , u tomu trenutku je ušla njegova majka i pogledala u njega.

"Toreto molim te sjedni, imamo stvari koje moram riješiti s vama." , zaobišla ga je ni ne gledajući u njega nego ispred sebe. Toreto je ostao stajati i nije ništa rekao, podignula je pogled prema njemu kada je sjela i očima mu pokazala na stolicu.

"O čemu god je riječ to može čekati. Anabelle nam je sada glavna briga da se sazna što joj se dogodilo i tko je to napravio. Tek se je nedavno probudila i treba njege, treba vratiti svoju energiju. Ako to ne možeš shvatiti onda si stvarno bezosjećajna." , sve joj se sasuo u lice bez imalo zastajkivanja ili mucanja. Nije uopće pokazivao straha prema njoj, ali vjerujem da ga je imao. Svejedno je stisnuo zube i odlučio.

Promatrala ga je par sekundi s očitom začuđenosti prije nego što se ustala ne skidajući pogleda s njega, "Toreto sjedi, odmah." , smireno je to izgovorila i naglasila.

"Imaš minutu i nakon toga vodim Anabelle natrag u sobu kako bi se odmorila." , sjeo je do mene i dalje gledajući u nju, nijedno od njih nije skidalo pogleda s drugoga, čekali su tko će prvi da bi se znalo tko će popustiti.

Duboko je izdahnula, "Anabelle dok si bila odsutna došlo je pismo vezano uz Toreta i pitanje braka. Žele da se njihova kći uda za Toreta, stoga smo Toretov otac i ja odlučili prirediti veliki bal i večeru za njih kako bi došli i upoznali se. Smatramo da bi to bilo u redu, također smatramo da bi i ti trebala biti tamo, ako je to u redu s tobom?" , kimnula sam glavom dajući joj do znanja da je to sa mnom u redu, ali duboko u sebi sam pokušala povezati što je sve rekla u jednu rečenicu. Jednostavno nisam mogla zamisliti Toreta u braku s nekim, nisam znala jel to zbog toga što sam imala osjećaja prema njemu ili mi je sama pomisao na to bila odbojna, "U tom slučaju poslati ćemo krojačice tebi u sobu kako bi zapisale potrebne mjere za tvoju haljinu. Bal će se održati sutra navečer i sve mora biti savršeno. Ne želim mjesta greškama."

"Kao prvo ja nisam rekao da želim ju upoznati, a kao drugo nisam ni pristao na brak. Ovo radiš na svoju ruku." , ljutito je rekao, osjetila sam olakšanje nakon toga. On to nije želio.

"Kada shvatiš zašto ovo radimo biti će ti jasnije, stoga se pomiri s tim. Nemaš izbora niti ti je ponuđen bio." , odbrusila mu je. Imala sam osjećaj kao da će svakoga trenutka izbiti ogromna svađa koja bi se mogla čuti kroz cijelo kraljevstvo, ali nije.

"Anabelle ustani se idemo." , nije ni pričekao odgovor nego me je odmah uhvatio za ruku i doslovno izvukao iz prostorije. Imala sam osjećaj kao da ću se potepsti za vlastite noge, hodao je tako brzo i ljutito da sam ga se ja počela bojati.

Kada smo ušli u moju sobu natrag zatvorio je vrata i sjeo na krevet prolazeći isfrustrirano svojim prstima kroz kosu. Izgledao je toliko ljutito da nije izgleda ni sam znao kako to sve izbaciti iz sebe.

Nisam znala što da radim, nisam znala što da kažem. Toreto je podignuo svoj pogled prema meni i potapšao mjesto do sebe na krevetu, "Dođi."

Poslušala sam ga i polako sjela do njega, nisam ništa rekla, imala sam osjećaj da sada riječi neće puno pomoći.

"Mogu li te nešto sada ja zamoliti?" upitao me.

Kimnula sam glavom, "Naravno, samo reci što treba."

"Obećaj mi, da ćeš ostati na mojoj strani bez obzira na sve."

Kimnula sam glavom, a on se na to nagnuo i ostavio mi poljubac na čelu. Imala sam osjećaj da mi koža gori na sami dodir njegovih usana.

Tračak svjetlostiDonde viven las historias. Descúbrelo ahora