Tračak svjetlosti

Četrdeset prvo poglavlje

Kada sam iskoračila iz zrcala sva sjećanja su mi počela navirati.

"Inače volim pješačiti četiri kilometara u školu, ali kad se nudiš za prijevoz ne bi škodilo." , nasmijala se i lupila me u rame. Ta žena nekad stvarno udara kao muško.

"Baš si smješna." , rekla mi je dok sam si trljala rame, pokušavajući ublažiti njen udarac od maloprije.

"Ha ha, trudim se znaš. Ne mogu udarati kao ti pa se jedino ovako branim." , pravila se iznenađenom, ali smiješak u kutu njezinih usana ju odao. Podignula sam glavu u znak pobjede i ponosno izašla iz škole ispred nje.

"Nekada stvarno se pitam što ti je." , izvadila je ključeve od auta i otključala ga. Dobro pa je imala otključavanje na daljinski, inače bi pola godine čekala.

Rose.

Oči su joj se preokrenule natrag u lubanju sve dok nije ostala samo bjeloočnica, glas joj je postao dublji i cijelo tijelo joj se preobrazilo. Krakovi su joj iz leđa izvirili i stvorila joj se velika sjekira u ruci, ovo više nije bila Rose.

"ROSE!" Toreto me povukao za sobom i skočili smo preko ograde sa trijema, stražari su je već svladali.

Dvojica su ju držala na tlu dok je treći stajao iznad nje s bočicom u ruci.

Moja najbolja prijateljica koja je uvijek bila uz mene, je zapravo bila demon. Na samo sjećanje što se dogodilo toga dana osjetila sam bol u prsima.
Zagrizla sam si donju usnu kako bi spriječila suze iz očiju, koje su silno prijetile da izađu.

Nisam ni primjetila da sam nesvjesno krenula u smjeru svoje kuće. Moj dom. 

Odlučila sam pratiti tragove krvi koji su vodili stubama gore na kat. Krenula sam se penjati stepenicama što sam tiše mogla, pokušavajući izbjegavati mjesta na kojima škripe.

"Mama? Tata?" tiho sam viknula, ali nije bilo odgovora. Osjećala sam se prestrašeno zbog svih scenarija koji su mi prolazili glavom. Svi su upućivali na onaj najogori, molila sam Boga da samo nije to.

On već nije bio moj dom duže vremena, niti će ikada opet biti. Sve što se dogodilo tamo me je još više podsjećalo na to kako ne znam gdje pripadam. Smrt mojih roditelja također nije pomagala. Ja, sam bila odgovorna za to.

Zaustavila sam se na trijemu od kuće gledajući u ulazna vrata. Boja i lak s vrata su već bili iskidani i izlizani. Vidjelo se da nitko duže vremena nije ovdje bio i vodio brigu o kući. Vrt je sav bio zarasao korovima i mnogim travama, trava je bila visine mojih koljena. I tko zna što je živilo u njoj. Sve je pravo izgledalo zapušteno.

Polako sam ispružila ruku i omotala prste oko kvake vrata. Odugovlačila sam par trenutaka razmišljajući da uđem ili ne. Znala sam da ako uđem ću još samo pogoršati sve i da će se sve noćne more opet vratiti i progoniti me. Opet, htjela sam ući i vidjeti što je ostalo od mojeg prijašnjeg života, jedino ova kuća je bila moj podsjetnik na to. Bila je podsjetnik za sve.

Čvrsto sam zatvorila svoje oči i kada sam ih ponovno otvorila donjela sam odluku. Pritisnula sam kvaku i otvorila vrata, odmah su zaškripala, ali su se dala otvoriti. Njihov zvuk škripanja je odjeknuo po cijeloj kući. Kuća je sada izgledala još praznije, dobro pa je počelo svitati i vidjela sam sve ispred sebe. Stvari su bile razbacne po podu, ormarići otvoreni, namještaj preokrenut, pod pun blata i papira od starih novina, više to nije izgledalo kao dom gdje sam odrastala i imala bezbrižno djetinstvo.

Ovo je sada samo bila kuća, više se nije mogla nazvati domom. Odavno je izgubila taj naziv.

Pogledala sam gore prema stepenicama.

Čovjek s kapuljačom je brzo dotrčao stepenicama gore do mene, čučnuo je dolje, "Nemoj se micati dok ti ne izvadim taj komad stakla iz leđa. Bolit će jako."

Kimnula sam glavom i zagrizla si donju usnu, osjetila sam toplinu njegovih prstiju kroz svoju majicu.

"Spremna?" upitao je prije nego što je uhvatio staklo da ga izvuče van.

Kimnula sam glavom. Brzim potezom je izvukao staklo van iz mojih leda i odložio ga dolje. Vrisnula sam od boli koja je prošla mojim tijelom.

Poklekla sam na pod i pala na koljena. Sve te događaje sam mogla vidjeti ispred sebe. Svi su bili tako jasni u mojoj glavi.

Opet sam imala osjećaj kao da ih ponovno proživljavam.

Ali, ti nikada ih nisi ni prestala proživljavati.