Trideseto poglavlje

586 51 3
                                        

Povete idu unicorn1199 što je od početka podržavala/o ovu priču , hanzekica01 što se nedugo nakon isto prirdužila/o i Wirewalker koji je nedavno krenuo/la čitati moju priču. Također i ljudima što su se nedavno aktivirali: _patt_21 , pricee2299  i nekootam

Čitajte poglavlja i glasajte i dalje, pišite mi po zidu, javite se u privatni ako nešto treba. Zasad uživajte u idućem poglavlju.

■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■

Kada sam otvorila svoje oči ugledala sam Toreta koji je već bio budan i gledao u mene. Uputio mi je blagi osmijeh kada je primjetio da sam i ja budna.

"Jutro uspavana ljepotice." , od njegovog hrapavog jutarnjeg glasa sam se sva naježila, ne na loš način, nego na onaj kada ti nešto toliko paše.

Tiho sam se zahihotala spuštajući pogled, ali nakon par sekundi vraćajući ga na njega, "Nisam sada toliko dugo spavala."

Utihno je na par sekundi promatrajući me, od njegova pogleda mi je krv navrla u obraze, "Meni se činilo kao vječnost." , uhvatio me nespremnu. Nisam znala što da odgovorim na to, imala sam osjećaj kao da ću 'blebnuti' najgoru glupost ikada. Ako budem šutila ispasti će nešto totalno krivo, jer ne znam kako će on to protumačiti.

Krenula sam da otvorim usta i ono što je izašlo iz njih nisam očekivala, "Bojala sam se da te više nikada neću vidjeti."

Oboje smo utihnuli na to, Toreto je par sekundi imao bezosjećajni izraz lica, ali kada su mu se usne razvukle u osmijeh odmah mi je bilo lakše. Zatekla sam samu sebe kako mu uzvraćam ogromni osmijeh. I nisam se osjećala loše zbog toga što sam rekla, naprotiv osjećala sam nekakvu vrstu olakšanja, "Čemu se smješkaš?" upitala sam.

Odmahnuo je lagano glavom i dalje smješkajući se, "Čemu se ti smješkaš?".

"Smješam se jer se i ti smješkaš, jako je zarazno znaš?" bravo Anabelle nisi uopće očita. Zašto odmah ne kažeš još nešto i pokopaš se totalno? Jer zašto stati na ovomu?

Grleno se nasmijao, "Smješkam se jer nisam očekivao da ćeš reći tako nešto.", zastao je na trenutak, "Ali nije da se bunim, naprotiv. Drago mi je."

Skrenula sam pogled, ako sada nisam bila crvena kao rajčica onda nikada neću biti.

Osjetila sam kako se pomaknuo krevet i pogledala sam u Toreta koji je bio samo par centimetara dalje od mene. Osjetila sam njegove otkucaje srca koji su sada prilično porasli, ali ni moji nisu zaostajali. Pomaknuo je svoju ruku i smjestio je na moj obraz, palcem je njezno prelazio preko njega dok svoje oči nije micao sa mojih. Podignula sam svoju ruku i stavila je preko njegove, isprepleo je naše prste i nastavio mi prelaziti palcem preko obraza. Zažmirila sam na par sekundi uzivajući u ovomu trenutku.

Toretov tiho hihotanje me natjeralo da ga natrag pogledam, "Vidim da veoma uživaš u ovome."

Nasmijala sam se i primaknula mu se još bliže, samo je šutio i promatrao moj idući korak. Pustila sam njegovu ruku i napravila njemu isto što je i on meni. Kada sam to napravila pomaknuo je svoju ruku sa mojega obraza polako do mojih leđa i još više smanjio udaljenost između nas, ako je to i bilo moguće.

"Sada vidim ja da i ti uživaš u ovome." , tiho sam mu rekla, zagrizla sam donju usnicu da zadržim smijeh koji je svim snagama htio izletiti.

Svojim usnama je okrznuo moje uho kako bi mi mogao šapnuti, "Znaš u čemu bi još više uživao?" pomaknuo se natrag kako bi imao pogled na moje lice, a i ja na njegovo. Ostala sam šutiti i samo sam ga promatrala. Spustio je svoj pogled na moje usne i oblizao je svoje, te ih zagrizao.

Poljubac.

I dalje sam ostala nepomična promatrajući ga i čekajući njegov idući korak, "Ne znam na što misliš." , pravila sam se glupa, ali znam da mi nije uspilo jer se nasmiješio.

"Znači li to da želiš da ti pokažem?" uhvatio je odbjegli pramen moje kose i vrtio ga spretno oko svojih dugih prstiju.

"Vjerujem da hoće." , pustio je lagano moj pramen zaticajući ga iza mojega uha, lagano je prstima prešao od njega do ramena šaljući mi trnce kroz cijelo tijelo.

"Napravi onda to." , krenuo se približavati, mogla sam sada osjetiti njegov topli dah na svojoj donjoj usnici, zažmirila sam čekajući posljednji korak.

Poljubac.

Ali nije došlo do toga, čuo se kucanj na vratima što nas je izvuklo iz naše male idile i bacilo natrag u surovi svijet.

"Prinče Vaša majka želi pričati s Vama. Napomenula je da je htio, želi da Anabelle dođe također."

Tračak svjetlostiCerita yang bikin terobses. Temukan sekarang