Anabellin POV
Osjetila sam kao da me netko gleda, kada sam otvorila oči Toreto je stajao naslonjen na zid do prozora i promatrao me.
Kosa mu je bila još rasčupana od spavanja i izgledao je kao da se nedavno ustao.
Nasmijao se i pogledao van kroz prozor, "Kako si spavala?"
"Ne baš najbolje, imala sam noćne more." , protrljala sam oči od krmelja i prošla si rukom kroz kosu, zapinjući gdje je bila zamršena. Jauknula sam i Toreto se nasmijao na to.
"Jesi li ikada probala se počešljati? Postoje češljevi ovdje znaš." , odmaknuo se od prozora i dodao mi srebrni češalj sa stola.
"Što ja znam što vi imate sve ovdje. Sve mi je totalno novo. Uz to sam još izgubila svoj mobitel, nemam se kako javiti Rose, može misliti da sam mrtva." , misli su mi odmah odlutale k uspomenama s Rose. Falila mi je užasno.
"Možda bi nešto mogli i napraviti po pitanju toga."
"Kako misliš?"
"Ako hoćeš mogli bi na neko vrijeme otići u ljudski svijet do tvoje kuće i da posjetiš Rose. Znam kako je to kada ti netko fali, i nisam bezosjećajan." , odmah je moje lice ukrasio veliki osmijeh, par suza radosnica je palo niz moje obraze.
"Hvala ti." , rekla sam tiho jer sam imala osjećaj da bi mi glas popucao da sam samo malo glasnije rekla.
"Jesi li sada za doručak?" sjeo je na rub kreveta ne skidajući pogled s mene.
Osjetila sam i čula kako mi je stomak zakruljio na samu pomisao hrane, mora da je i Toreto čuo zato što se glasno nasmijao.
"Shvatit ću to kao da." , rekao je i ustao se s kreveta, "Želiš li nešto posebno jesti ili ti je svejedno?"
Na trenutak sam razmislila i puno mi je ideja došlo, ali nisam htjela biti nezahvalna, "Palačinke sa šlagom i čokoladom."
"Što želiš za piće?"
"Neki sok ili običnu vodu, svejedno mi je iskreno."
Uputio mi je osmijeh prije nego što je izašao iz prostorije, pretpostavljam da je otišao dolje u kuhinju reći što želi. Bilo je očekivano pošto je bio iz kraljevske obitelji, rijetko što je morao sam.
Polako sam se ustala iz kreveta i naredila ga natrag za sobom. Imala sam tu naviku odmalena, zato što su me moji učili da nije u redu za sobom ostavljati nered. Sama pomisao na njih je bolila, više nisu bili ovdje. Nisam vidjela njihova mrtva tijela, ali smatram da je tako bilo najbolje. Da jesam onda bi imala još gore noćne more.
Dosta mi je bilo što sam sanjala opet taj trenutak kada sam došla kući i vidjela što se dogodilo.
Neću nikada to moći zaboraviti.
Koliko god se trudila mislim da nikada neću preći preko toga ako ne saznam tko je to napravio i zašto. Nisam imala uopće temelje da počnem, stoga moja istraga nije mogla doći daleko.
Čulo se par kratkih kucnjeva na vratima i ušle su dvije služavke, svaka je nosila jedan pladanj s hranom.
"Gdje želite da ih odložimo?" upitala je jedna od njih.
"Možete ovdje na noćni ormarić, samo da pomaknem malo svjetiljku." , pomaknula sam svjetiljku kako bi služavke imale prostora da stave pladnjeve, sva sreća pa su noćni ormarići imali veliku površinu,"Hvala Vam puno. Gdje je princ?"
"Princ je ostao dolje, kraljica ga je pozvala na razgovor u radnu sobu, trebao bi se vratiti natrag bilo kojeg trena. Uživajte u Vašem doručku."
Okrenule su se obje na peti i tiho izašle iz sobe zatvarajući vrata za sobom.
Na drugom kraju sobe na komodi sam ugledala par okvira sa slikama. Kada sam se približila vidjela sam slike gdje je Toreto bio malen još sa svojom obitelji.
Podignula sam sliku koja je koliko mi se činilo bila uslikana za njegov četvrti rođendan.
Torta je bila ispred njega, a njegovi roditelji iza njega. Svi su se činili tako sretnima, do njih je stajala jos jedna obitelj s malenom djevojčicom. Njezina majka ju je držala za ruku, dok je malena curica gledala u nju s velikim osmijehom.
"Što gledaš?" nisam čula Toreta kada je ušao, ni kada mi je došao iza leđa.
"Tko je ovo na slici?" upitala sam ga.
Pružila sam mu sliku kako bi bolje vidio. Par trenutaka je gledao u nju prije nego što je odgovorio.
"To je druga kraljevska obitelj, koja vlada drugom pokrajinom kraljevsta. Izgubili su svoju kćer kada je bila malena, ona i ja smo imali dogovoreni brak. Nikada je više nisam vidio nakon toga dana."
أنت تقرأ
Tračak svjetlosti
خيال (فانتازيا)Anabelle Wonder je mlada sedamnaestogodišnjakinja koja je živila normalan i jednostavan život sve do trenutka koji je presudio njezinu sudbinu. U ovoj priči osim njene sudbine ovisit će njezina sreća vezana uz ljubav. Hoće li Anabelle otkriti što j...
