Tračak svjetlosti

Četvrto poglavlje

Rose je nestrpljivo kucala po vratima od kupaonice, znala sam da je više vrijeme da izađem.

"Jesi gotova više? Čekam već pet minuta ovdje, ubija me radoznalost." , čula sam kako je došla i stala točno ispered vrata čekajući da izađem.

"Evo me!" viknula sam i zadnji put se odmjerila u ogledalu.

Crna uska haljina je točno pokazivala moje 'atribute'. Imala je izrez koji je taman prestajao malo iznad mog pupka, a haljina mi je bila do sredine bedara. Zapravo nisam loše izgledala, štikle su još više dodale dojmu, noge su mi zbog njih izgledale duže.

Otvorila sam vrata i izašla, Rose je gledala u mene s otvorenim ustima.

"Jesi ti možda slučajno prošla kroz vrijeme i ovo je neka druga ti iz alternativnog svemira?" pokušala je rukama pobliže pojasniti, ali jedino što je uspila bilo je nasmijati me do suza, "Ovo je nešto novo."

"Što to?" upitala sam brišući svoje oči od suza, pazeći pritom da ne obrišem nešto od šminke.

"Ti da se ponašaš ugodno u nekoj haljini, znam da ti je inače neugodno biti u njima."

"Mislim da je vrijeme da se naviknem malo, pošto mi ovako dobro stoje." , pokazala sam preko svog tijela i okrenula se za 360°.

"Narciso." , je bilo sve što je rekla prije nego što se počela presvlačiti.

☆☆☆☆☆☆

Nakon pola sata Rose je parkirala auto uz rubnjak isred Jamesove kuće. Već se mogla čuti glasna glazba i uzvici drugih učenika.
Kao i uvijek na njegovim zabavama je bilo mnoštvo ljudi, i to ne samo iz naše škole. Imao je ogromnu kuću na tri kata s bazenom, garažom i kućicom u vrtu, pa me i nije toliko čudilo.

Okrenula sam se prema Rose koja je nanosila jos jedan sloj crvenog ruža na usta, "Nervozna?"

Prestala je nanositi ruž i pogledala me, "Izgledam li dobro? Budi iskrena."

Po meni je izgledala odlično, obukla je usku crvenu haljinu s otvorenim leđima, crne kožne štikle i ufrčkala si šiške, "Prelijepa si. James kad te vidi odmah će htjet znati tvoje ime." , namignula sam joj.

Zacrvenila se i zahihotala, "Nadam se."

"Što onda čekamo?" upitala sam otvarajući vrata od auta i izlazeći van.

Rose je prvo zaključala auto, a zatim mi se pridružila.
Zapravo kuća mu je bila lijepa, bijele boje s vrtom ispred i mnoštvom različitih biljaka. Izgledalo je kao maleni park, iako to vjerovatno nisu njegovi roditelji sadili nego vrtlar. Svejedno bilo je lijepo.

Stali smo ispred ulaznih vrata i pozvonili. Rose me pogledala i uputila sam joj osmjeh zbog njene nervoze.

Par sekundi poslije na vratima se pojavio James.
Bio je obućen u crnu usku V majicu koja je naglašavala njegov mišićavi torzo, a uske rifle su samo još više naglašavale njegovo tijelo.

Prošao je rukom kroz svoju crnu kosu i pogledao nas, "Hej." , usmjerio je svoj pogled na Rose.

Rose se zacrvenila i pogledala me, pokazala sam joj palčeve gore, "Hej."

"Došli ste na moju zabavu?"

"Naravno." , Rose je odgovorila, "Nas dvije." , i privukla me k sebi.

"U tom slučaju uđite." , nasmiješio se i pomaknuo s vrata kako bih mogle ući.

U kući se osjetio dim cigareta pošto je većina sjedila u dnevnom boravku pijući i pušeći. Ništa čudno.

Dok sam gledala po kući nisam ni shvatila da je Rose ostala negdje, mislila sam ju tražiti sve dok me netko nije dotaknuo po ramenu što je rezultiralo mojim okretanjem.

Ugledala sam dečka plave kose i zelenih očiju, sve do sada ga nisam nigdje vidjela, "Jel ono tvoja prijateljica s kojom si došla?"

Pogledala sam u istom smjeru kao i on i ugledala Rose sa Jamesom kako naslonjeni uza zid pričaju, mislim da joj neću sada uništavati šansu.

"Da, to je Rose."

"Idete zajedno u razred?" upitao je.

"Da, već dosta godina."

"I što ćeš sada kada si ostala sama?" sjeo je na stolicu za šank i dalje gledajući mene.

"Probat ću naći neko tiho mjesto i sjediti tamo sve dok Rose ne odluči da idemo." , odgovorila sam namještajući svoju haljinu koja se malo podignula od hodanja.

"Zašto se ne bi družila sa mnom? I ja sam ostao sam." , pokušao je zvučati povrijeđeno, ali se počeo smijati, nije mi trebalo dugo da se priključim, "Shvatit ću to kao da."

"Nisi mi rekao svoje ime."

"Ni ti meni svoje, ali kako bi bilo da ovu večer ostavimo kao jednu čarobnu? Bez ikakvih podataka, imena, broja. I ako bude suđeno da se opet vidimo onda ću ti reći svoje ime." , ustao se sa stolice i približio mi se.

Spustio se da njegove usne budu u ravnini s mojim uhom, osjetila sam njegov vreli dah dok mi je šapnuo, "Jesi li za?"