Tračak svjetlosti

Pedeset peto poglavlje - BONUS

Toretov POV

Nakon što sam ostavio Anabelle nisam mogao prestati razmišljati o svemu. Mnogo toga se i dalje nije slagalo. Mnogo novih pitanja nam se gomilalo iznad glava. Odgovora na njih nije bilo ni na vidiku.
Još nisam znao ni gdje početi, imao sam izrađeni plan na ploči u dvorcu. Prikupljao sam informacija koliko sam god mogao. Nije bilo puno, ali je bilo par korisnih.

"Što ste saznali o Ameliji?" , sjedio sam za stolom i gledao fotografije dvorca u kojemu je Amelia živjela sa svojom obitelji. Također bilo je i par slika na kojima je ona bila u svojemu vrtu ili negdje oko dvorca, ali nikada van njega. Sve dok Anabelle se nije pojavila.

"Iskreno počinje mi biti malo čudno što Amelia nikada skoro nije izvan granica svojeg dvorca. Nešto mi se ovdje ne uklapa, ili nešto skriva, ili jednostavno ne voli ići među ljude." , Tavros je bio jedan od mojih ljudi kojima sam vjerovao. Odmalena je bio uz mene, odrastali smo zajedno, znali smo sve jedan o drugomu. Ako ću nekomu povjeravati ovake zadatke znao je da će zapasti njega.

Podignuo sam sliku na kojoj je bila Amelia, pričala je s nekim u večernjim satima u svojem vrtu. Nije se moglo vidjeti točno lice tko je, jer kapuljača je skrivala lice, "Što misliš tko je ovo? Imam osjećaja kao da ovo nije nešto uobičajeno."

Nagnuo se malo bliže kako bi vidio sliku o kojoj pričam, "Moje misli također. Bilo je toliko mračno te noći da se ništa nije vidjelo. Tko god je bio znao je što radi. Ni po građi osobe ne možemo znati je li bila muško ili žensko. Iskreno s tim smo na nuli. To je jedino što je odskakalo, a nemamo nikakvih informacija."

Spustio sam sliku ljutito i protrljao si čelo isfrustrirano, "Kako ćemo onda išta saznati? Što god pokušamo nikako ne uspjevamo. Nikako nemamo korisnih informacija."

Čuo sam kako je duboko izdahnuo ispred mene, napravio je par koraka dalje od mojeg stola i sjeo na stolicu, "Ne znam kako da ikako to saznamo, ne znamo ni kada se sastaju ni gdje. Najveće pitanje je zašto, ali na to sigurno nećemo dobiti odgovor."

Podignuo sam pogled prema njemu, "Kada su se zadnji put sastali?"

"Prije tjedan dana, oko ponoći kada su svi na dvoru spavali." , oboje smo nakon toga ostali u tišini razmišljajući o tome zašto su se baš tada našli, i zbog čega.

Danas je tjedan dana otprilike kako se to dogodilo. Tavros je 'čuvar' kojega sam zadužio za Ameliu. Imao sam povjerenja u njegove sposobnosti i procijene. Znao sam da ako se išta dogodi da će i Amelia moći računati na njega. Jednostavno je on bio takav da je uljevao osjećaj sigurnosti i povjerenja u druge.

Sjedio sam na terasi i gledao u puni mjesec, bila je jos jedna od kristalno čistih noći. Jednostavno je bilo hipnotizirajuće. Cijeli dvorac je obavio veo tišine i tama, jedini zvuk je dolazio od plamenika što su mi pružali svjetlo na terasi. Bilo je tako opuštajuće, na trenutak sam samo zaklopio oči. I uživao.

Sve je propalo do trenutka kada sam čuo užurbane korake kako odzvanjaju kroz dvorac. Brzo sam se ustao i krenuo unutra, bio je to Tavros. Bio je sav crven u licu i zadihan, znoj je kapao s njegova čela, ali još gore je bilo to što u njegovim očima sam vidio strah.

"Što se događa Tavrose? Gdje je Anabelle?" upitao sam smireno, iako sam ga želio uhvatiti za ramena i dobro protresti da mi što prije odgovori. Ovo čekanje me je ubijalo.

"Prinče, " disao je duboko i probao stabilizirati to kako bi mi uspio reči, "znam tko je onda se našao s Ameliom."

Gledao sam u njega s isčekivanjem očiglednim u mojim očima, "Vaša majka, kraljica, se našla s Ameliom danas. Na istom mjestu. Imam dokaz." , izvadio je iz džepa par fotografija na kojima je jasno bilo lice moje majke kako priča s Ameliom. Ovaj put ga nije uspjela prekriti s kapuljačom. Još k tome izgledalo je kao da su u žustroj raspravi, i to mi se nije sviđalo.