Tračak svjetlosti

Trinaesto poglavlje

Cijelu noć sam provela budna, sjedila sam još uvijek u krvavoj haljini na rubu kreveta. Nisam imala volje da se pomaknem.

Izgubila sam svoje roditelje, sve što sam imala u jednome danu. Bila sam totalno u nepoznatomu. Toreto je jedini tračak svjetlosti u ovom mraku. On je jedini imao potrebne odgovore i saznanja.
Cijelu noć nisam saznala kako je, nisu me puštali iz sobe jer je u dvorcu bila ogromna strka. Mislim da me njegova obitelj smatra krivom za to što se dogodilo njihovom sinu. Tako je zapravo i činilo se.

Bila sam kriva za ubojstvo svojih roditelja i sada Toreta.

Osjetila sam opet kako mi se skupljaju suze u očima. Progutala sam slinu pokušavajući ih ignorirati.

Čulo se par kratkih kucanja na vratima prije nego što je jedna od služavki dovoljno odškrinula vrata da gurne glavu, "Princ Toreto Vas želi vidjeti. U sobi na kraju hodnika je."

"Hvala." , rekla sam i brzo potrčala niz hodnik. Stala sam i pokucala na vrata prije nego što sam ušla unutra.

"Slobodno." , čula sam njegov glas s druge strane.

Otvorila sam vrata i ugledala ga kako leži u svojem krevetu gledajući u prozor.

Nije ni pogledao prema meni kada se obratio, "Majko rekao sam ti da hoću ju vidjeti. Nije ona kriva za to što se dogodilo."

Ovaj puta su mi suze krenule niz obraze, počela sam šmrcati i zbog toga je Toreto okrenuo glavu u mojemu smjeru.

"An?" , Toreto se ustao i krenuo prema meni, zagrlio me čvrsto, "Hej, nisi kriva ti. Shhh. Nemoj plakati."

Počela sam još više plakati i šnrcati, imam osjećaj kao da sam mu cijelu košulju bacila na pranje. Bila sam ja kriva, trebala sam ja stajati ispred njega, nije trebao on stajati ispred mene.

"Ja sam kriva. Ta strijela je trebala mene probosti, trebala sam stati ispred tebe." , još više sam zabila glavu u njegova prsa. Trebala sam biti kod kuće za svoje roditelje, da sam bila sve bi se promijenilo. Možda ne bi bili mrtvi sada.

"Ne. Ta strijela definitivno nije trebala probosti tebe, jer ja bi opet stao ispred tebe." , to je samo govorio jer kao princu mu je bila dužnost štititi svoj narod, ali ja sam ljudsko biće.

"Kao princu tebi je dužnost štititi svoj narod, ali ja sam ljudsko biće, mene ne moraš štititi." , podignula sam glavu dovoljno da ga pogledam u oči.

Prvo je duboko udahnuo nego li je progovorio, i njegove riječi su me šokirale,"Nisi ljudsko biće. Ti si vila, ono što si napravila kada sam umirao je bila čarolija višeg stupnja učenja. Samo je znaju naši bolničari, a neki od njih je još ne znaju, samo oni stariji."

Ostala sam šokirana, "Ne ja sam ljudsko biće. Nisam ni vjerovala da vile postoje sve do sada, i dalje nisam sigurna da li vjerujem."

"U vilinskoj si zemlji, izvela si vilinsku čaroliju, upoznala si vilinski narod. I ti dalje ne vjeruješ u to?"

"Pretpostavljam da vjerujem, ali jedan dio mene još nevjeruje. Kako to da hodaš i ništa te ne boli? Ljudi bi inače još uvijek se borili za svoj život. Ako bi bili te sreće."

"Vile nisu kao ljudi," uputio mi je lagani osmijeh, "pogledaj samo sebe, jučer si imala ogroman komad stakla u leđima. Sada hodaš normalno i ništa te ne boli."

S ovim je bio upravu, "Ali i dalje."

"Vile i ljudi nisu isti, vilama rane brže zacjeljuju. I one same znaju čarolije za njihovo brže zacjeljivanje, kao ubrzavanje toga procesa." , udaljio se od mene da smo se mogli gledati oči u oči.

"Zašto sam ja onda imala ljudske roditelje i odrastala u ljudskom svijetu ako sam vila?" ništa mi nije imalo smisla. Toreto tvrdi da sam vila, ali sam bila odgajana s ljudima i živjela s njima.

"Rijetko koja vila bude odgajana od strane ljudi, da baš bude u ljudskom svijetu. Moguće je, ali je jako rijetko."

"Cijeli život sam bila odgajana kao čovjek, nije toliko lako sve sada to odbaciti i odjednom povjerovati da sam vila. Da letim uokolo oko cvijeća i družim se sa životinjama u slobodno vrijeme." , rekla sam ljutito. Toreto nije shvaćao kako je kada ti se cijeli život preokrene naglavačke.

"Shvaćam kako ti je. Imaš osjećaj kao da sada teturaš u mraku," stavio je ruku na moje rame i duboko me pogledao u oči,"u tome mraku bit ću tvoj tračak svjetlosti."