Tračak svjetlosti

Šezdeset prvo poglavlje

Nisam mogla vjerovati da sam noćas priznala Toretu svoje misli. Potvrdila sam samo ono što je on sumnjao, nije bilo loše zato što je obostrano. Što bi se dogodilo da nije bilo? Još uz ovo sve osjećala bi se glupo, i pogoršalo bi se moje razmišljanje. Ne kažem da bi bilo glupo da mu nisam rekla, ali ovako sam išla na jednu dozu rizika. Na sreću isplatilo se. 

Toreto je ostao cijelu noć uz mene na kauču, nakon nekog vremena smo eventualno zaspali. Nisam se mogla žaliti, bio je nježan prema meni i nisam žalila svoju odluku. Nisam ni razmišljala u tom trenutku, jednostavno sam bila sigurna u svoju odluku. I tako sada nije bilo vraćanja, nije bila jedna od najpametnijih odluka da se dogodi u ovom trenutku, ali nisam žalila kao što sam rekla. 

Okrenula sam se prema Toretu koji je još bio duboko u snu. Spavao je bez majice i odmah mi je pogled odlutao na njegov torzo. Bio je mišičave građe, nije bilo nešto puno, ali bilo je dovoljno. Zlatna sredina, i sviđalo mi se to. Lagano sam položila ruku na njegova prsa, odmah se malo pomaknuo pod mojim dodirom. Nisam ga htjela probuditi, znala sam da nije baš ovih noći spavao najbolje. Vidjelo se po njemu. Nije se ni obrijao, brada mu je izgledala kao da ju je puštao već duže vrijeme. Sviđalo mi se to, nije mu pristajalo loše. Izgledao mi je još zgodnije s njom ako je to bilo moguće. Pomaknula sam ruku s njegovi prsa i lagano mu prešla preko obraza, osjetila sam pod prstima njegovu bradu. Nije bila sada više oštra. Poljubila sam ga u čelo lagano i nastavila promatrati. Nisam htjela skinuti pogled s njega sada uopće, sviđao mi se ovaj prizor užasno. Čak je još uvijek imao svoju ruku oko mene, izgledalo je jako neudobno. Imala sam osjećaj kao da mu ruka trne. Pomjerila sam mu ruku pazeći da ne bude naglo, očito nisam uspjela jer je otvorio svoje oči polako i pogledao me zbunjeno.

Protrljao je svoje oči, "Što je bilo?" , imao je onaj hrapavi, oštri jutarnji glas. Slao mi je jezu niz kralježnicu, ali onu dobru.

"Mislila sam da ti je ruka u neudobnom položaju. Išla sam ju pomaknuti da ti bude udobnije." , slegnula sam ramenima koliko sam mogla iz ležećeg položaja i sramežljivo se nasmijala. Nisam stvarno imala nikakve loše namjere.

"U redu je. Sada kada si to spomenula i bilo mi je malo neudobno, samo se nisam htio pomaknuti zbog tebe." , ustao se u sjedeći položaj do mene i protegnuo se. Nisam mogla da ga očito ne promatram, nasmiješio se prema meni, "Zar ti nije dosta od jučer?"

Zarumenila sam se odmah u obrazima zbog srama, još je samo nedostajalo da nas je Tavros čuo. On je spavao u drugoj sobi pošto smo Toreto i ja zaspali ovdje. Bilo je dvije spavaće sobe ovdje i mi smo baš izabrali ostati na neudobnom kauču. To je naš propust, ali meni nije bilo neudobno jer mi je Toretova ruka poslužila kao jastuk. Sada sam već polako sigurna da je ne osjeti, ili da ima trnce u njoj.

"Jesi li možda vidjela jel se Tavros ustao?" ustao se s kauča i obukao natrag svoju majicu koja je sinoć završila na podu.

Odmahnula sam glavom, "Ne znam, probudila sam se prije par minuta. Nisam ni čula da je netko hodao ovdje ili se uopće ustajao. Možda još spava."

"Može biti, provjeriti ću." , krenuo je prema vratima gdje je Tavros sinoć otišao spavati. Uhvatio je polako oko kvake i pritisnuo ju, "Tavrose?"

Prvih par sekundi nije bilo odgovora i onda se javio, "Mhm...budan sam, ne brinite."

Oboje smo odahnuli, Toreto je s vrata pogledao u mene i nasmijao se, nisam mogla vjerovati kako je Tavros uspio toliko spavati. On mi je djelovao kao osoba koja je uvijek na vrijeme i koja se rano budi. Nisam uopće mogla ovo očekivati. Prije nego što je odgovorio Toretu obuzele su me loše misli. Ako nas je netko vidio da odlazim s njim onda se trebamo držati na okupu svi. Budemo li odvojeni može nas tko god napasti i nećemo se moći zaštititi. Ne brinem se oko toga da se Toreto i Tavros neće znati ili moći zaštititi. Brinem se oko toga da im ja ne budem prepreka ili da ih sputavam u njihovim naumima.