Tračak svjetlosti

Osmo poglavlje

Rose se nasmiješila, "Najzanimljiviji je dio što James tvrdi da nikada nije čuo za njega niti ga vidio ikada prije. Ne zna ni zašto je došao na njegovu zabavu. Pitao je neke od svojih prijatelja u vezi njega, ali i oni tvrde da nikada prije nisu ga vidjeli." , mozak mi se zablokirao. Na trenutak su mi sve misli stale. Nije valjda da sam si ja to sve umislila? Ne ne može biti to.

"Jesi sigurna? Reko je da su on i James jako bliski. Nije da mislim da James laže, ali nešto se ovdje ne uklapa." , sve je nekako odskakalo jedno od drugoga. Taj dečko nije mogao znati za onu kućicu ako nije bio dobar s Jamesom.

"James mi je tako rekao, sumnjam da bi lagao." , spustila je pogled na ruke u svojemu krilu, nakon par trenutaka ga je podignula natrag i pogledala u mene, "Znaš li možda još nešto o njemu?"

"Pokazao mi je kućicu u zadnjem dvorištu kod Jamesa. Jedini način da je mogao saznati za nju je da je blizak sa Jamesom."

"Mogu mu to reći i pitati Jamesa ponovno pa ćemo vidjeti što će reći. Iako mislim da ovo nije slučajnost. Što ti je bio rekao te večeri?"

"Zašto se ne bi družila sa mnom? I ja sam ostao sam." , pokušao je zvučati povrijeđeno, ali se počeo smijati, nije mi trebalo dugo da se priključim, "Shvatit ću to kao da."

"Nisi mi rekao svoje ime."

"Ni ti meni svoje, ali kako bi bilo da ovu večer ostavimo kao jednu čarobnu? Bez ikakvih podataka, imena, broja. I ako bude suđeno da se opet vidimo onda ću ti reći svoje ime." , ustao se sa stolice i približio mi se.

Na trenutak sam se vratila mislima u tu večer i maleni osmijeh mi se pojavio na usnama.

"An?" Rosein glas me izvukao iz razmišljanja.

Protresla sam glavom da si razbistrim misli, "Rekao je ako bude suđeno da se opet vidimo da će mi reći svoje ime. Iako čisto sumnjam u to."

"Kada neki dečko to kaže obično znači da zapravo želi vidjeti tu djevojku. Po svemu što si mi rekla smatram da te želi zainteresirati za sebe, pomoću misterije."

"Kako misliš?" nisam shvaćala što je mislila s tim reći. Jel to značilo da želi me nekako zavesti da ja pronađem njegovo ime ili?

"Želi ostati misteriozan što po mnogim istraživanjima zapravo samo po sebi zavodi ljude prema toj osobi. Tehnički gledano još uvijek te zavodi, čak i sa daljine."

"Iako sumnjam da ću ga više ikada vidjeti. Možda on čak ni ne postoji." , sad sam i ja sama za sebe počela razmišljati da je on bio samo plod moje mašte.

"Postoji. Samo čekaj neko vrijeme i vidjet ćeš da ćete se ponovno naći. Samo ovaj put molim te saznaj ime, adresu, iskreno bilo što. Samo neka dobra informacija da ti može koristiti." , preokrenula je očima i nasmijala se.

"Možda, ali i dalje sam skeptična."

"Pesimistu."

"Kako god. Idem sada, znaš da me ujutro kupiš u školu kao i obično."

"Ovaj put pokušaj da ne kasniš ipak je zadnji dan škole prije ljetnih praznika. Ne želim doći među zadnjima."

Razigrano sam preokrenula očima, "Potruditi ću se."

"Ne, nećeš se potruditi ne-" , sklopila sam laptop i prekinula je u pola rečenice. Odmah sam se počela smijati, tako me nekada podsjećala na neku majku.

Ostavila sam laptop na pisaćem stolu do brda papira, što su svi bili za školu. Imala sam puno eseja ove godine i to je rezultiralo brdom papira doma. Moji nisu bili pretežno zadovoljni s neredom koji je bio zbog njih, ali nakon nekog vremena su se priviknuli.

Presvukla sam se u pidžamu i legla u krevet. U meni se pojavio snažni osjećaj kako je Rose bila u pravu, da ću ga uskoro vidjeti ponovno. Razumni dio moga mozga je tvrdio da je to ne moguće i da su šanse jedan nasuprot milijun. Koliko ja znam možda me se on više uopće ni ne sjeća, bilo je puno ljudi na Jamesovoj zabavi. Ipak on je sa mnom proveo većinu vremena na njoj, pa bi moglo biti moguće.

Nakon puno razmišljanja u krevetu, poslije nekog vremena me je savladao umor i utonula sam u svijet snova.

Na trenutak mi se učinilo kao da sam ga vidjela u snu i trgnula sam se.  Odmah sam sjela u krevetu i upalila svjetlo na noćnom ormariću, Rose je bila u pravu.

Misterija o ovomu dečku me je proganjala čak i u snu.